Izuddin ef. Kruško (1964 - 2019) “O smirena dušo, vrati se zadovoljna Svome Gospodaru i On da bude s njom zadovoljan”.

Nedavno sam u jednom arapskom časopisu pročitao sljedeću anegdotu:
”U jednoj arapskoj prijestolnici preselila kćerka glavnog kadije. Svi uglednici, službenici, odabranici, trgovci, elita jednom riječju došla na dženazu. A kada je preselio kadija, uglednici, službenici, trgovci, elita, ne pojaviše se na dženazi kadiji. Došli samo prijatelji i rodbina.
Neko upita: ”A gdje su oni?”
“Na čestitanju novoizabranim kadiji,” - odgovori neko.

U utorak, 19.03.2019. g. u Miljanovcima kod Tešnja, klanjanjem dženaze namaza, poslije ikindije namaza, na Ahiret je ispraćen naš školski medresanski kolega h. IZUDDIN ef KRUŠKO. Dženazu namaz predvodio je zamjenik reisu-l-uleme muftija H. ef. Smajić, a oproštajnu kraću emotivnu besjedu uputio Izzudinov generacijski kolega, muftija Tuzlanski mr. Vahid ef. Fazlović. Dženazi namaz je prisustvovao pored nekoliko muftija, direktora medresa i uprava Rijaseta IZ u BiH, i veliki broj imama, prijatelja, rodbine i komšija. Glavni imam medžlisa Tešanj Fuad ef. Omerbašić je prenio osobno žaljenje neprisustva reisu-l-uleme dr. Husein ef. Kavazovića, koji je trebao predvoditi dženazu namaz, svome školskom generacijskom kolegi r. Izuddin ef. Kruški, ali zbog zauzetosti nije mogao.
Generacijske medresanske kolege su prije proučile HATMU, pri dušu svoga kolege r. Izuddin ef. Kruške. Odnosno dvije hatme; jednu je proučili A odjeljenje a drugu B odjeljenje.
Odavno nisam prisustvovao masovnijoj i većoj dženazi.

Kapi blage kiše koje sun a dženazi zasipale Miljanovce razumijem kao izraze Allahove milosti nad ovim velikim džematom. Neka mu dragi Allah podari milost, oprost i Džennet.

Izudin ef. Kruško sam upoznao u prvom razredu medrese. I do zadnjeg dana njegovog života ostali smo pravi prijatelji i ahbabi. Bio je draga osoba. Vesele prirode i duha. Šaljivdžija. Unosio bi radost društvu gdje se nalazio. Bio je marljiv i čestit učenik. Često je bio glasnogovornik našeg odjeljenja. Poznavao je vještinu govora i bio veoma elokventan. Rado slušan. A najbolja strana mu je bila organizacija rada i uspješna komunikacija. Na funkciji glavnog imama u Maglaju je dokazao ove svoje sposobnosti. Bio je inicijator mnogih akcija koje je uspješno i s kahkoćom privodio kraju. Mi smo kao Gazinovci, održavali komunukaciju i kontakt jedni s drugima, bez obzira gdje ko djeluje živi i radi. Imamo grupu na “Viber” aplikaciju pod imenom “Čelične kosti”. I za ovu komunikaciju najzaslužniji je bio rahmetli naš Izuddin Kruško. Svako pet godina nakon što smo završili medresu, održavali smo generacijske susrete. A naš Izuddin je uvijek bio glavni organizator.



U prošloj godini imali smo dvodnevno druženje oba odjeljenja i to je bio vrhunac sadržajem i realizacijom programa druženje. Od prijema kod reisu-l-uleme, posjete Muzeju Alije Izetbegovića, školskog časa u medresi, posjete Kovačima- šehidsko mezarje, posjeta Tunelu spasa na Butmiru, posjeta bunkeru i atomskom skloništu za Tita i tadašnji vojni vrh Jugogslavije u Konjicu. Te posjeta Mostaru. Niko od nas nije znao da će to biti Izudiniva zadnja organizacija našeg druženja. Imao je plan da naš slijedeći generacijski bude u Istanbulu.

Zadnjeg vremena bio je bolestan ali o tome se nikome nije žalio niti govorio. Naš školski kolega se s njime družio i o tim momentima na dan prije njegove dženaze svojim ahbabima u Viber grupi Čeličnih kostiju napisao je ovu poruku: ”Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na poslanika Muhammeda i na njegovu porodicu. Još jedan između nas ode... Kad Dunja tjesan postane valja ići. Koliko god nas je volio a znamo ti i ja da jeste, da je se nesebično davao i ne samo za Čelične već za svakoga, ipak nas ostavi. Svi ste svjedoci kako je svoju bol čuvao za sebe i kako se haman pa nikad požalio nije. I dan danas ljudi pitaju jel’ bio šta bolestan. Koliko znam, oca Muharema, rahmet mu duši je ispratio a da ga nije htio uznemiravati svojom bolešću. Takav je bio naš Izudin pa molim Svevišnjeg da ga primi i da mu oprosti grijehe. Bog najbolje zna no zadnjih dana mu nije bilo lahko. Zatvarao je on svoj krug, jer je vjerovatno htio da ostane onakav kakvog se ti i ja sjećamo. Nasmijanog, veselog, spreman za šalu ali prvi ako kome šta treba...



Dajte ovi džuzevi da se završe. Natječite se u dobru jer bi i on to za nas činio. Bio je najspremniji kad bi bili Čelični u pitanju. Svi smo svjedoci da je se i grupa stišala u ovo zadnje vrijeme. Ko je primjetio, njega i nema na našoj fotografiji. Jednom smo to pominjali i ni on nije znao gdje je tada bio, te ga nema sa nama na slici. Sjetite se zadnjeg druženja i šta je sve za nas uradio. Sutra na dženazu ko može. Ostavite sve po strani i dođite. Dođite da stanemo mi koji smo još kratko, ovdje, rame uz rame. Dođite da zbijemo safove. Nek nas Izo sutra vidi, još jednom, svoje Čelične drugove. Mislim da je Ismail sa njime zadnji razgovarao. A i danas je Ismail, moram reći uradio veliku stvar za njegovu porodicu. Bio tu, zvao, razgovarao i pomogao onda kad je pomoć zaista potrebna. A svima je bilo teško. Suze idu same.

No ono što treba uraditi ima da se uradi i to kako treba. Toliko bi mogao još da kažem.
Sretan sam zaista što sam ga poznavao. Sretan sam što sam ga imao. I sretan sam što imam još vas, pa hvala Allahu.
Mahsuz vam selam...” Hajrudin Đaka)



Svjesni smo i duboko ubjeđeni da smrt samo sa edželom dolazi. I to edželom koji je odredio Allah dž.š.
Kao što je rekao Allah dž.š.:

- ”Ni jedna osoba neće umrijeti osim sa Allahovom dozvolom i edželom (rokom) određenim.” (Kur’an)

Naš Izudin ef. je bio predan i u hizmetu Islamskoj zajednici cijeli svoj životni vijek i njegova ogromna dženaza je pokazatelj koliko je bio omiljen i poštovan kod komšija, prijatelja, rodbine, radnih kolega i naše medresanske generacije.

Molim Allaha dž.š. da ga nagradi Džennetom i uvede među Svoje odabrane robove!

“O smirena dušo, vrati se zadovoljna Svome Gospodaru i On da bude s njom zadovoljan”.

Dragi naš Izuddine, čekaj nas tamo kod Poslanikovog Havda, a tvoji ahbabi iz generacije će nastaviti tvojim stopama u hizmetu Islamu i na putu na koji nas je naša medresa uputila.

Po odobrenju i dogovoru naših “Čeličnih kostiju”, mene je zapalo da ovaj omaž napišem i objavimo da ostane trag i sjećanje na jednog finog i velikog insana h. Izuddina ef. Krušku.