Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Kolumne
NAZIV ENTITETA REPUBLIKA SRPSKA JE NEODRŽIV
Ali, da vidimo kako stoje stvari s dokazima da su pokretači pitanja izmjene naziva entiteta RS u pravu. Pobunjeni bosanski Srbi proglasili su na Palama 9. januara 1992. godine Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Na istom sazivu Skupština je proglasila Republiku srpsku Bosne i Hercegovine i usvojila Ustav Republike srpske u kojemu je ova tvorevina proglašena državom srpskog naroda, a ovaj dan slavi se i kao Krsna slava Republike srpske. Narodna skupština te tvorevine donosila je svoje zakone, među kojima i Zakon o referfendumu, čijim je odredbama bilo moguće da se RS izdvoji iz BiH. Šta se desilo u agresiji na vlastitu državu, uz pomoć JNA i razbojničkih četničkih bandi iz Srbije i Crne Gore, napisano je na stotine knjiga, pa je o tome sve dobro poznato. Agresija je prekinuta potpisivanjem Opšteg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini 2. novembra 1995. godine u Vojnoj vazduhoplovnoj bazi Dayton u saveznoj državi Ohajo (OHIO), poznatog kao Dejtonski sporazum i zvanične potvrde Sporazuma 24. decembra 1995. godine u Parizu. Sporazumom Republika Bosna i Hercegovina je ostala bez pridjeva Republika i podjeljena je na dva entiteta (državine): Republiku srpsku i Federaciju BiH (FBiH). Republici srpskoj priznati su stečeni naziv i svi zakoni doneseni do Dejtonskog sporazum, a FBiH je svoe zakonadavstvo morala izgrađivati. U Dejtonu je napisan i Ustav Bosne i Hercegovine. Između dva entiteta izvršeno je razgraničenje, tako da je RS pripalo 49% teritorije, a FBiH 51%. Stvaranjem Brčko distrikta 1999. godine, Republika srpska je izgubila 2,5% teritorije. Iako je Dejtonski sporazum zaključen samo kao akt kojim je završeno krvoproliće u Bosni i Hecegovini, pa se očekivalo da će se važne pojedinosti naknadno urediti. Ali, to se ni do danas nije desilo, a nema izgleda ni da će se u dogledno vrijeme desiti. A evo šta piše u preambuli važećeg Ustava RS:
Da čovjek ne povjeruje. Pa ko ne bi poželio živjeti u ovoj El Doradu državini. A u toj državini, osim vazduha i vode, sve je vlasništvo „Srpske“: elektroprivreda, šume, ceste, željeznice, pošta, telekom i dr. Hrvati i Bošnjaci u tom entitetu su postali građani drugog reda, onako kao što su domoroci bili u Južnoj Rodeziji (danas Zimbabve) i Južnoj Africi (danas (Južnoafrička Republika). Nakon donošenja Rezolucijom o položaju srpskog naroda zloglasne Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), koja je predstavljala idejnu osnovu za najveće krvoproliće u savremenoj historiji Evope, ova se zloglasna ustanova nije zaustavila. Prošle godine donijela je i Rezoluciju kojom je za naziv bosanski jezik izmislila bošnjački. Historiji jezika makar u zadnjih hiljadu godina, nije zabilježila slučaj nastanka novog jezika. Tačan broj jezika koji se danas govore na svijetu, nije poznat (kreće se od 1.000 o 10.000), kako zbog toga što u nekim područjima (npr. Amazonija, Nova Gvineja) svi jezici nisu još identificirani i opisani, ali i kad se to ostvari, to neće biti novi jezici, nego će samo dobiti svoje nazive. Izmišljanjem bošnjačkog jezika, SANU nije ponizila samo sebe, nego i nauku koja svoja stanovišta zasniva na materijalanim dokazima. Dodik je to u El Dorado državini objeručke prihvatio, pa je i on bosansk jezik proglasio nepostojećim i zamijenio ga nazivom bošnjački. A dok su njegovi saplemenici, koje su se kao moldavski i rumunski Vlasi naseljavali u Balkana, učili jezike domaćeg stanovništva, ali ih neki ni do danas nisu poptuno naučili (domaće stanovništvo na hrvatskim otocima doseljene Vlahe naziva Bodulima, što najvjerovatnije dolazi od indovedskog bodyul (pastir-stočar), a neki od njih još uvijek govore nerazgovjetnom mješavinom rumunskog i hrvatskog jezika), u Bosni se od pamtivijeka govorilo bosanskim jezikom, koji su i oni naučili i pisali pismom bosančica. Pa, iako u RS jezik nazivaju srpskim, govore čistim bosanskim jezikom. Dodik bi morao kazati u čemu se njegov govor razlikuje od Komšićevog i Džaferovićeog. Iako bi htio govoriti srpskim jezikom, do sada je naučio samo dvije riječi koje se u srpskoj ekavici izgovaraju: bezbednost i rešenje. Zabrinjavajuće je da ovaj pogrom, koji nije samo jezičko pitanje, osim kukumačenja, niko od pozvanih ništa nije preduzeo Evo mu samo dvije dokaznice o sarosti bosanskog jezika: 1632: Preneseno od jezik bosanski 1890: Gramatka bosanskog I, da zaključim. Dodik je svjestan da Ustavni sud BiH neće imati drugog izlaza od udovoljenja aplikaciji pokretača pitanja izmjene naziva RS, ali računa s tim da tu odluku neće poštovati, kao što ne pošuje ni onu o zabrani obilježavanja Dana RS. Ali, mora imati u vidu da ima postoji i Sud za ljudska prava u Strazburu, kojem je potrebno samo pet minuta da jednoj utemeljenoj tužbi udovolji. To se u jednakoj mjeri odnosi i na priznavanje prava na bosanski jezik. Direkcija SDA imala je na raspolaganju ovaj tekst i o tome je rebalo obznaniti, a se sa stanjem stvari upoznaju svi kojih se to neposredno ili posredno tiče. Time je aplikacija o izmjeni naziva RS, bar za pitanje naziva jezika, mogla biti odmah pokrenuta. Takva prilika ukazala se Bakiru Izetbegoviću u intervjuu FTV-i 7. veljače (februara). Ali, na opšte iznenađenje i zaprepaštenje umjesto toga, obavijestio je javnost da RS za rješavanje pitanja vezana za izmjenu naziva daju rok od šest mjeseci. Za ovo se kaže: Oprosti im Bože, ne znaju šta rade. Imamo pravo sumnjati da od ovoga neće biti ništa. . P.S. Kad je u pitanju naziv RS, sve su njihove stranke u odbrani jedinstvene, iako se međusobno do kosti gložu. Podsjećam na slučaj predsjednika PDP-a Branislava Borenovića, koji je i poslaniku Narodnoj skupštini RS i uživa poslanički imunitet, a na protestima pod motom Pravda za Davida, specijalna policija ga je lišila slobode i lisicama na rukama odvela u policijsku stanicu na saslušanje. Kad su ga pustili, vrištao je i pozivao se na imunitet i ljudska prava. |