Dio prisutnih na svečanosti

U New Yorku u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu, Islamska zajednica i Kulturni centar Plav-Gusinje i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), u petak večer priredili su svečanost u povodu 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine i 20. novembra - Dana Sandžaka.
Specijalni gost je bio Velid Bajramović, brigadir Armije Republike Bosne i Hercegovine i nosilac najvišeg priznanja „Zlatni ljiljan“, autor više kompleta knjiga „Genocid nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine 1992 – 1995“, „Zlatni ljiljani“...

Pored Bajramovića, na svečanosti su govorili, u ime IZ Plav-Gusinje imam hafiz Hako ef. Omeragić, u ime BANA predsjednik Muharem Purišić, dok u ime omladine Selma Mujović, koja je ujedno vodila program.

Uz himnu selam Domovini

Nakon intoniranja himne „Jedna si jedina“, imam hafiz Omeragić čestitajući ova dva historijska datuma za državu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, istakao je kolika je važnost i značaj oba datuma za nas Bošnjake. On se ukratko osvrnuo na presudu, doživotnu robiju ratnom zločincu Ratku Mladiću, komandantu Vojske RS, koji je od strane Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu YU u Den Haagu osuđen za genocid nad Bošnjacima, ratne zločine, udruženi zločinački poduhvat, običaje ratovanja:

Hafiz Omeragić: Nema kazne na ovom svijetu za genocid i počinjene zločine

- Ne postoji kazne na ovom svijetu koja se može izreći za zločine nad stotinama hiljada nevinih civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su godinama agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992-1995., prolazile kroz logore smrti, razne torture, zlostavljanja, silovanja, ubijanja, zatim zakopavani, više puta izmještani i sakrivani u masovnim grobnicama u Bosni, ali i Srbiji...
Nažalost, i nakon utvrđenih teških zločina i genocida koji je planiran i naređen iz centara moći, osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, kao i cijelo srpsko političko i vojno rukovodstvo, za one na najvišem položaju kako u Srbiji tako i u manjem bh. entitetu, oni su heroji, rekao je hafiz Omeragić.

On se također osvrnuo na Bošnjake koji žive u dijaspori i njihovu djecu:
- Naša djeca moraju da znaju ko su, šta su, odakle su rodom, koja im je matična domovina, jezik, kultura.... isto tako moraju znati zašto se nalaze ovdje, ko je protjerao njihove roditelje ili pretke, koje nad Bošnjacima vršio genocid...
Hafiz Omeragić je pozvao sve prisutne da zajednički prouče Fatihu pred duše svih šehida, boraca koji su se kroz vrijeme borili za Bosnu i Sandžak.

Predsjednik BANA Muharem Purišić je govorio od historijatu i položaju Sandžaka, ali sandžakatima u koji su se nalazili u sklopu Bosanskog ejaleta, sve do austrougarske okupacije. On je posebno naglasio značaj 20. novembra 1943. godine kada je u Pljevljima osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS). Tada su Sandžaklije udruženo -Bošnjaci, Srbi, Crnogorci i Albanci jasno iskazali svoju slobodarsku tradiciju i antifašističko opredjeljenje Sandžaka, kao i složnu borbu za autonomiju odnosno status u sastavu YU.

Purišić

Purišić je naveo historijske podatke koji su vezani za Sandžak:

- Sandžački region bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka, koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije.

Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti, utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«. Sreten Vukosavljević, predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945., već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.

Purišić se također osvrnuo na značaj referenduma za Autonomiju Sandžak koji je organizovan od strane Muslimanskog nacionalnog vijeća (1991.). Tada je prema rezultatima na referendumu bila izlaznsot 69%, od toga broja 98% su glasali za autonomiju.

Mr. Senahid Halilović autor knjige “Argentarija, Domavija, Srebrenica”, jula 1995., višednevnim pješačenjem preko planina i šuma, preživio je pakao i Put smrti koji je su iz svih vrsta oružja i oruđa, kao u upotrebu kemijskih otrova, zasipali srpsko-crnogorski agresori i zlikovci koji su izvršavali naredbe Beograda, Podgorice i Pala, kada su okupirali Srebrenicu, “zaštićenu zonu UN-a” i nad Bošnjacima izvršili genocid.

Mr. Halilović: Građani Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaci, puno su patili kroz historiju

Mr. Halilović je govorio o burnoj historijskoj prošlosti Bosne i Hercegovine. Kroz svoje izlaganje slušaoce je "provukao" kroz vrijeme bitisanja Bosne i njene državnosti. Pojasnio je da je u principu sudbina Bosne ovisila od vanjskog faktora u vremenima kad je doživljavala svoj procvat kao i vremenima nedaća i patnji. Bilo kako bilo Bosna je ostajala i opstala hiljadu godina.

- Ono što se desilo na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, je doista volja svih naroda koji su živjeli na prostoru Bosne i Hercegovine. Obnovljeni su i ojačani temelji jednoj državi, čija državnost će se zasnivati na vjerskoj, nacionalnoj i svim drugim oblicima ravnopravnosti, kao i na bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti. Ova odluka je ponovljena i potvrđena četiri dana kasnije na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, koja je Bosnu i Hercegovinu svrstala u rapnopravnu federalnu jedinicu u sastavu Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija), rekao je on.

- Građani Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaci, puno su patili kroz historiju, stalno progonjeni, zlostavljani, maltretirani, pljačkali im zemlju, imovinu, rušili kuće, vjerske objekte. Bošnjačka krv je nemilosrdno prolijevana posebno u posljednjih 150 godina. Sloboda i parvo su blaga univerzalne vrijednosti. Upravo zbog toga je važno njegovati dan državnosti, - naglasio je Halilović.
Halilović se osvrnuo na presude ratnim zločincima, - Sud u Den Haag-u nije zadovoljio pravdu, - dok je istovremeno u nekim segmentima zadovoljio pravo. Jer Pravda i Parvo nije isto. Pravo slijedi zakon, zakone donose ljudi a pri sprovođenju prava i zakona umješano je više faktora. Ishod kod prava pogotovu kad se radi o suđenju je onakav koliko se ima dokaza. Za žrtve genocida i preživjele žrtve, presude ne predstavljaju neku posebnu satisfakciju. Njima niko i nikad ne može vratiti najmilije, niti umanjiti bol zlostavljanja kao i torture kroz koju su prošli. Ali s druge strane je vrlo važno da je genocid nad Bošnjacima presuđen od strane Međunarodnog suda koji su osnovale Ujedinjene nacije, ali i priznat je od cjelokupnog faktora međunarodne zajednice. Ovo je po prvi put u historji, pa iako znamo da progone, zlostavljanja, istrebljenja i sve oblike nehumanosti i neljudskog ponašanja, Bošnjaci su doživljavali prije zadnjeg rata. Također je vrlo bitno da su neki od učesnika zajedničkog zločinačkog poduhvata osuđeni, uključujući i zločinca Ratka Mladića. To su činjenice!

Treba graditi mostove pomirenja, povjerenja, očuvanja i unapređenja države Bosne i Hercegovine. Stoga je porebna potpuna istina iz prošlosti koja će rasvijetliti put u budućnost, zaključio je Halilović.

BajramoviĆ: Naši neprijatelji ne miruju, oni uvijek spremaju nove genocide

Borac i brigadir Armije Republike Bosne i Hercegovine Velid Bajramović, nosilac „Zlatnog ljiljana“, u ratu ranjavan, nakon odbrambeno-oslobodolačkog rata odložio je oružje, uhvatio se pera i posvetio se istraživanju i pisanju o genocidu nad Bošnjacima na BiH. Dva objavljena kompleta knjiga su rezultat njegovog višegodišnjeg istraživačkog rada, svjedočenja i izjave koje je sakupljao u susretima sa preživjelim žrtvama genocida. Ujedno je sakupio i objavio kratke biografije 1742 borca Armije RBiH koji su nagrađeni najvišim priznanjem „Zlatni ljiljan“. Oba kompleta je predstavio u New Yorku.
Bajramović čestitajući Dan državnosti BiH i Dan Sandžaka, istakao je da je jako bitno da vodimo računa i obilježavamo sve važne datume iz naše historije.

Govoreći o odbrambeno-oslobodilačkom ratu Bajramović je istakao:
- Godine 1992. na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je dobro planirana višedržavna agresija. Da nije bilo Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a R. Bosne i Hercegovine žrtve bi bile mnogostruko veće, kaže on.
U obraćanju je naveo niz primjera koje je sam doživio ili je sakupio prilikom israživačkog rada. Naveo je primjer iz Višegrada u vremenu Drugog svjetskog rata a koji se u istim gradu, istoj osobi i na istom mjestu ponovio i u vremenu srpsko-crnogorske agresije 1992.

Radi se o Ševalu Tabakoviću, nakon što su mu Srbi poklali cijelu porodicu, djecu, ženu…
- Godine 1942., Višegradska ćuprija. Dovedoše Tabaković Ševala. Zarezaše nožem po vratu, baciše u Drinu. Preživio je jer ga nisu dobro zarezali…Isplivao je. Godine 1992., opet Višegradska ćuprija. Dovedoše Tabaković Ševala. Zarezaše nožem po vratu, baciše u Drinu, ali ovog puta dobro vezanog konopcima. Nije isplivao! Da li nam ovo govori da nam se točak historije ponavlja?!, rekao je on.
Naveo je i stravičnu smrt 21. godišenjeg Miralema Ahmića, koji je živ spaljen od strane četnika sa kojima je zapovijedao Boro Ivanović, a čiju okrutnu smrt su morali gledati roditelji i svi članovi porodice.

Bajramović naglašava i pita:
- Naši neprijatelji ne miruju, oni uvijek spremaju nove genocide, ali je pitanje za nas, da li mi bilo šta radimo da se zaštitimo, odbranimo i spriječimo genocid nad nama?! Da li smo svjestni stanja u kojem se nalazimo?

BajramoviĆ: Pamtimo heroje

U nastavku, Bajramović je izinio niz podataka koje je sakupio prilikom pisanja knjige o našim “Zlatnim ljiljanima”, herojima rata, maloljetnim borcima – tinejdžerima, istučući 14. godišnjeg borca Fahrudina Ćatovića, zatim djevojkama i ženama redovima časne Armije RBiH, navodeći hrabri primjer 20.godišnje heroine Edine Čamdžić. Naveo je i podatak, da je među nagrađenim ljiljanima 45 Srba i Hrvata koji su se rame uz rame borili u redovima Armije RBiH sa svojim sugrađanima bošnjačke nacionalnosti, kao i 60 nagrađanih boraca porijeklom iz svih gradova Sandžaka.

Bajramović je istakao imena devet heroja Armije RBiH kojima je posthumno dodijeljeno najveće ratno priznanje, Narodni heroj oslobodilačkog rata: Hajrudin Mešić, Izet Nanić, Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur Hujka, Safet Zajko, Enver Šehović, Adil Bešić i Nesib Malkić.
Ova imena moramo da svi znamo i pamtimo, zaključio je Velid Bajramović.

Nakon njegovog obraćanja, organizator je dobio ekskluzivno pravo da premijerno u New Yorku prikaže video-spot “Devet heroja” koji su izveli Mustafa Isaković, Selvedin Ahmić, Šerif Delić, Mirnes Buko, Tarik Omerhodžić, Ibrahim Bilčević, Nihad Ibrišević, Jusuf Babajić i Haris Lagumdžija.

Mujović: Mladi moraju znati više o svojoj domovini Bosni i Sandžaku

Ispred omladine obratila se Selma Mujović koja je iznija zapažanja, kako mladi treba da se odnose prema domovini Bosni i Sandžaku, bosanskom jeziku, kako baštiniti kulturu i učiti svoju historiju.

Svečanosti je zaključena video spotom "Kasida o Ali paši" u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, dok je dovu pročio hafiz Hako ef. Omeragić.