Enver ef. Alić na Orliću

Dova, koja obavezno obuhvata i dnevne namaze, je prava suština dini-islama. Dova je prava vjera. Dova je čisti pokret ljudske plemenite duše. Gdje nema čistih i iskrenih pokreta ljudske duše, tu ni iskrene vjere nema. Dove su naši namazi, a naši namazi su naše dove. Naša najduža dnevna dova je jacija-namaz. Jacija- namaz vrhuni kunut-dovom, skrušenom dovom Uzvišenom Stvoritelju.

Orlićko dovište nije proglašeno dovištem zato što se, možda, nekim ljubiteljima planinske ambijetalnosti ćeifnulo da imaju osiguran kutak za razonodu i nove još neispričane lovačke priče, već je (još davno) proglašeno i iznova utemeljeno od strane Islamske zajednice kao dovište topraku Bosni i Hercegovini, domovini kao ajetu dunjalučke ljepote.

U toku agresije na naše krajeve nismo na Pašinom putu/ Orliću iskazali neku zavidnu hrabrost i odlučnost da rahat opstanemo ovdje i da budemo svoji na svome. Zašto je to tako nekad bilo? Nismo to mogli iz razloga što smo tada bili islamski nedostupni jedni drugima, bratski pocijepani, fizički raspršeni i bošnjački neumreženi. Aktuelna Islamska zajednica, kao krovna institucija muslimana, ne pristaje da se kao muslimani Bošnjaci osjećamo nemoćno i beznadežno. Mi koji smo danas u strukturama Islamske zajednice, uzdamo se u Allahovu moć i pomoć, i želimo u tom pogledu imati moćne muslimane Bošnjake koji će razumjevati vrijeme u kome živimo. I da starim i mladim generacijama Bošnjaka ispričamo sve halal ''bosanske bajke''. Uložićemo sve napore da na ovim našim prostorima mlade generacije njeguju bosansku tradiciju, očišćenu od primjesa vjerovanja u Mitru, Lata, Hubela, Menata, Uzata, Jeuka, Nesra. Od Allaha, azze ve dželle, samo dovama pomoć tražimo. I to je, uglavnom, suština Orlićkog dovišta i dove kao generalne odrednice u zahvaljivanju Uzvišenom Stvoritelju.

Bajraci na Orliću

Sveobuhvatno uzev, mi ne idemo u prošlost po svaku cijenu. Orlić nije i nikad neće biti lokalitet praslavenskih svetkovina. Orlić je naša duhovna i tradicijska radionica. Ovdje, braćo i sestre, ko god danas boravi, neće ni mali ni veliki hadž obaviti. Ibadet ovdje ima istu dimenziju kao i naš ibadet u našim džamijama i privatnim kućama. Našim današnjim ''penjanjem'' na Orlić ne znači da smo postali hadžije. Danas smo na Orliću da javno hvalimo naš dini-islam, da iznova ponudimo i pokažemo kur'ansko- sunnetske postulate islama, a ne neko pagansko i idolatrijsko zanovijetanje. Pagani nismo, i potomci pagana nismo, i ne pada nam na pamet da pagane i mušrike reklamiramo. Ovdje smo u ovom današnjem danu da malo i veliko, staro i mlado namamimo u svijet čistog islamskog praktikovanja, da pretresemo naše grijehe i da potaknemo sami sebe na nove uspjehe kako bi nam budućnost u našoj domovini Bosni i Hercegovini bila puno bolja i svijetlija. Ovdje smo da umno dozrijevamo, da zamolimo Allaha da nas razumom obdari i da na vrijeme uočimo šta se svima nama iza brda valja. Već smo naučili da nam naš dragi toprak Bosna i Hercegovina stoji na četiri čvrsta stuba: narod, vjera, kultura i tradicija. Na ovom Pašinom putu/Orliću, branici tradicije Bošnjaka su: čuvanje namaza da nam iz vakta ne izađe, založene tave i pečenje pekmeza u tim tavama, lonci i tendžere u kojima se vare krompiri, žar u kome se peku krompiri, ćurte i pecari, trčanje djece u džakovima, natezanje konopca i sl. Sve ovo navedeno je okosnica našeg okupljanja ovdje, ali i u svim mjestima povratka. A srčika okupljanja na Pašinom putu/Orliću je da vječno sa našim bošnjačkim porodicama ostanemo u ita'atu (pokornosti) Bogu Dragome. Samo tako i nikako drugačije!
Dova zauzima posebno mjesto u islamu, jer Allah, dž.š., traži od ljudi da Mu čine dovu pojedinačno ili u skupu, to jest u džematu. Danas na dovištu Orlić, nas nekoliko stotina vjernika i vjernica činimo dovu Uzvišenom Stvoritelju u džematu, u skupini, i lijepo je da se naše ''Amin, ja Rabbi!'' razliježe ovim prostorom. Danas smo ovdje sa posebnim nijjetom, sa nijjetom u kog smo unijeli našu poniznost, ustrajnost i iskrenost. Danas smo posebno spremni usvojiti Uputstvo iz Allahove knjige Kur'ana:

„A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu“. (2, 186)

Organizatori

Muhammed, a.s., je iskreno dovio za iskreno vjerovanje i za oprost grijeha na budućem svijetu. Poslanik islama, a.s., je preporučio: ''Molite Allaha da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine, i da se neprijatelj vašim zlom ne naslađuje.''
Bošnjaci će se svojih neprijatelja riješiti samo ako između se budu iskreni prijatelji. Bošnjaci nikad jedni drugima ne trebaju činiti zlo. Nijednog uha, a ni glave bošnjačke, mi viška nemamo. Svi mi jedni drugima trebamo! Naš neprijatelj se orkestrirano našim nesuglasicama naslađuje. Ne dozvolimo dušmanima našim da nam se u lica naša bošnjačka klebere, i okanimo se naših sitnih i nepromišljenih čarki, jer preko naših nepromišljenih čarki dušmanin likuje i svoje zacrtane ideje i ideologije vrlo lahko ostvaruje. Mi na taj luksus nemamo tapiju(nadležnost). Definitivno!

Dio učesnika na Orliću

Evaluacija današnjeg našeg prisustva na Pašinom putu/ Orliću je jasna: Allahu naš, mi Te priznajemo za Jednog i Jedinog, priznajemo Te za našeg Gospodara na svim uzvišenjima, na svim planinama i u svim dolinama, a hodajuće novokomponovane idole, u suretu insanskom, potpuno ignorišemo. Naša današnja fizička i duhovna prisutnost na Orliću je, ako Bog da, dova za domovinu Bosnu i Hercegovinu, kao ajetu ljepote ovog prolaznoga svijeta.



Enver Alić
19. august 2017./ 27.zul-ka'de 1438., Dovište Orlić/Pašin put, MIZ Kalesija