​Uvaženi Muftija,
U avgustu ove godine navršit će se 100 godina od kako su Bošnjaci Sandžaka posljednji put, u svojoj bogatoj historiji, predstavljeni kroz svoju duhovnu, intelektualnu i političku elitu, demonstrirali jedinstvo po pitanju važnih nacionalnih dilema, na skupu poznatom pod nazivom „Sjenička konferencija“. Svaki narod svoje trajanje, na određenom prostoru, duguje institucijama.

Djelovanjem na pozicijama unutar Islamske zajednice, podižući obrazovne institucije, od vrtića do Univerziteta, bastione kulture, nacionalne projekte, trasirali ste, bošnjačkom čovjeku, put ka povratku na scenu, vraćajući mu samopouzdanje i osjećaj doživljaja sebe jednakim sa svim drugim ljudima.

Pokazali ste, hrabrom odlukom da se u „zenitu snage“ povučete sa upravljačkih pozicija u IZ-i, da služite općem dobru i svom narodu. Dovoljan je bio period i jedne, nepune kalendarske godine, od kako ste „džube i ahmediju“ zamijenili ulogom političkog lidera, da se može i na tom, jako trusnom terenu biti moralan, autentičan, dosljedan i svoj. Vaša principijelnost i originalnost u promoviranju politike pomirenja ponovo je počela vraćati povjerenje Bošnjaka u državu Srbiju i osvježilo osjećaj samopoštovanja koji je bio prisutan zahvaljujući Vašem partnerskom odnosu sa pokojnim premijerom Zoranom Đinđićem koji je rezultirao osnivanjem Internacionalnog univerziteta. Dogovor koji ste napravili sa premijerom Vučićem o podršci Vladi Srbije u Parlamentu, kao i vraćanje 40 vjeroučitelja koji su bili istjerani iz islamske vjeronauke ali i njegov stav oko pokušaja rušenja zgrade Fakulteta za islamske studije dao je određenu nadu da principi na kojima ste uspješno sarađivali sa Đinđićem mogu imati i drugo, plodotvornije poluvrijeme.

Uzimajući u obzir neke nove okolnosti, bojim se da ima prostora za ozbiljnim razmatranjem stepena spremnosti sadašnje vlasti na nivou države da se do kraja isprave sve nepravde prema Bošnjacima i otklone prepreke u pravcu izgradnje zdravih temelja budućeg odnosa Bošnjaka i Srba. Nedopustivo odugovlačenje u vezi sa pitanjem jedinstvene Islamske zajednice, akreditacije Internacionalnog univerziteta, vraćanja vakufske imovine, rješavanja pitanja statusa regije Sandžak nam daje za pravo da budemo zabrinuti glede spremnosti zvaničnog Beograda u pravcu dijaloga za rješavanjem ovih, od vitalnog značaja, pitanja za Bošnjake u Srbiji.
Također, sve zategnutiji odnosi na relaciji države u kojoj živimo i naše matične domovine, kao i reinkarnacija nacionalističkih stavova u kojima se, na omalovažavajući način tretiraju zločini nad našim narodom uključujući i kontinuirano negiranje genocida, umnogome otežavaju realizaciju civilizacijske ideje pomirenja među narodima na Balkanu, u prvom redu bošnjačkog i srpskog, koju Vi sa velikom hrabrošću i požrtvovanošću promovišete.

Imajući u vidu sve navedeno, smatramo da je od izuzetne važnosti, a sa aspekta interesa našeg naroda krajnje neophodno da ozbiljno razmotrite pitanje direktnijeg angažmana i učešća na narednim predsjedničkim izborima čije se raspisivanje očekuje. Kroz ukupan Vaš angažman na društvenoj sceni Sandžaka, više puta ste pokazali i dokazali spremnost na ličnu žrtvu za opće dobro svog naroda i naše zajednice.

U ime toga, Bošnjaka Sandžaka i Srbije, građana ove države koji Vam vjeruju i dijele sistem vrijednosti politike pomirenja Vas pozivamo da donesete odluku i budete kandidat za predsjednika Republike Srbije!
Uvjereni smo da bi Vaša kampanja za predsjedničke izbore predstavljala nemjerljiv doprinos u afirmaciji svijesti o značaju politike pomirenja i drugih ljudskih vrijednosti na opće dobro građana bošnjačke, srpske i drugih nacionalnosti, piše u pismi koje je potpisao Prof. dr. Admir Muratović, predsjednik