Bismillahir-Rahmanir-Rahim
“O ljudi, sjetite se Allahove blagodati prema vama!” (Fatir, 3)

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici: Nikada ne čeznite za nečim što nemate u tom trenutku, već budite srećni s onim što imate. Jedan čovjek je patio što nema nove cipele dok nije vidio čovjeka bez nogu. Neki biznismen je izgubio dio imovine i toliko je bio nasikiran i razočaran da se nije mogao smijati. Jednog jutra je u parku naišao na čovjeka sa štakama i bez nogu, koji mu je rekao: “Gospodine, zar nije dan prekrasan?” Zamislio se: “Bože, on nema nogu a dan mu je prekrasan, a ja sam još uvijek bogat a sve mi je mračno i tužno! To mi je iz temelja promijenilo život.”

Historija bilježi da su nekada hutbe znale biti nevjerovatno kratke, ali izuzetno efikasne. Tako se kaže da se hazreti Osman, r.a., popeo na minber, izgovorio el-hamdu lillah, el-hamdu lillah i počeo plakati. Prisutni su ga posmatrali i talas plača se, poput morskih valova, razlio po cijeloj džamiji. Onaj koji je trebao govoriti i oni koji su trebali slušati razumjeli su se umom i dušom. I bijaše to jedna od najefikasnijih hutbi ikada. Hazreti Osmanov plač je bio moćniji od hiljadu riječi. Kamo sreće da se danas tako razumijemo i tako osjećamo.
Nekadašnjeg direktora Gazi Husrev-begove medrese sam čuo da kaže da je prisustvovao hutbi jednog našeg alima čija cijela hutba se sastojala od samo jedne rečenice: “Stavite na svoja srca katance da u njih zlo ne može unići, a sa srca skinite katance da u njih dobro uniđe.” I ova hutba je trajno ostala u mislima onih koji su se tada tu obreli.
Danas ljudi preferiraju sve što je kratko, pa uglavnom nešto vrednuju po kratkoći. Tako kažu: “Dobra hutba! Trajala je samo pet minuta!” Dakle, nije bitan sadržaj hutbe, već kratkoća. Tako mnogi hvale ‘turbo teravije’ i ‘ferari imame’, koji teravije klanjaju za deset-petnaest minuta. Uglavnom, za mnoge, sve što je kraće, to je bolje. Bitna je forma a ne sadržaj!
No, hvala Bogu, nije uvijek tako. Mnogi znaju da je džuma sedmični kongres za kojeg se pripremaju dušom i tijelom. Ne idu da klanjaju i slušaju hutbu što moraju, već da pažljivo slušaju, razmišljaju, nauče nešto novo i svoje stanje poprave. Jedva smo čekali da prisustvujemo hutbama čuvenog šejha Kiška, u Kairu, iako su uglavnom trajale sahat vremena. Znao je slijepi šejh uvijek ‘zaljuljati’ pedeset hiljada klanjača, kojima nije bilo ni na kraj pameti da zijevaju, drijemaju i za vrijeme hutbe razgovaraju. Svi su maksimalno razmišljali i sa hatibom saučestvovali. Duše su im se stopile i napajale sa fontane kur’anskih ajeta/versi i izvora bašča džennetskih.
Bilo ih je milina posmatrati jer su bili svjesni Allahovih blagodati i na njima neizmjerno zahvalni. Mnogi su bili siromašni, ali u duši bogati i svome Gospodaru zahvalni. A jedan od ciljeva našeg stvaranja je da jedino Allaha, dž. š., obožavamo i uvijek Mu budemo zahvalni na nebrojenim blagodatima. Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu:
“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi i vi ništa ne znate, i stvara vam sluh, i vid, i srca, da budete zahvalni.” (En-Nahl, 78) Dakle, Allah nas je stvorio i ništa nismo znali. A dao nam je sluh, vid i srca da bi bili zahvalni. U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže:
“Zar čovjek ne vidi da ga Mi stvaramo od sjemena kapi, a on – neprijatelj otvoreni!” (Ja-sin, 77) Čovječe, naučnici kažu da si u početku bio jedan desetohiljaditi dio milimetra, nevidljiv i pod mikroskopom, a danas umišljaš da si neko i nešto. Zaboravljaš na svog Stvoritelja i nezahvalan si Mu na Njegovim blagodatima! Subhanallah! Kakva hrabrost i arogancija!
Stalno se pitajmo: Da li smo, doista, zahvalni Allahu, dž. š.? Skoro svi vidimo i na to smo se navikli. Normalno nam je što možemo gledati bez problema. No, ponekad moramo da stanemo, zamislimo se i razmislimo o blagodati vida. Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, sjetite se Allahove blagodati prema vama!” (Fatir, 3) Usmjeravaš li ponekad svoj pogled ka nebu i razmišljaš o Božijim Riječima: “Ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.” (El-Mulk, 3-4)
Usmjeri pogled ka zvjezdanom nebu i razmišljaj o stotini milijardi galaksija, a u svakoj galaksiji najmanje po stotinu milijardi zvijezda. Allahu ekber! Subhanallah! Imamo vid, ali nemamo vremena da posmatramo i razmišljamo! Allahu ekber!
Nedavno sam pročitao da je neki Amerikanac nevin čekao smrtnu kaznu 28 godina. Godinama je boravio u ćeliji dimenzija 1,5 m x 2,1 m, spavao u fetalnom položaju (sklupčano) i sanjao da se rastegne. Po izlasku na slobodu kaže da svaku večer izlazi van i gleda zvijezde i mjesec jer ih godinama nije mogao vidjeti. Šeće po kiši, jer je godinama nije mogao osjetiti. Mi, nažalost, nemamo vremena da posmatramo i uživamo u tim Allahovim blagodatima. Zbog preokupiranosti dunjalučkim stvarima i ne primjećujemo ih i kao da smo slijepi. “Oni oči imaju, ali njima ne gledaju!” (El-A’raf, 178)
Jesmo li zahvalni Stvoritelju što normalno čujemo, što automatski možemo locirati objekt odakle zvukovi dolaze, bez okretanja ušiju u smjeru zvuka? Ljudsko uho može razlikovati stotine hiljada različitih zvukova. Subhanallah! Oni koji su izgubili sluh znaju kakva je to Božija blagodat. Zamislite da se nađete u društvu osoba koje razgovaraju, smiju se, a vi nemate pojma o čemu razgovaraju i zašto se smiju. Allahu ekber!
No, u današnje doba je ponekad dobro gluh biti, da čovjek ne čuje sve one nevaljalštine. Manje bi se i sikirao. Vrlo sam impresioniran istinitim kazivanjem o šejhu koji je zakazao predavanja u jednoj od sirijskih džamija. Bio je razočaran kada mu je na prvom predavanju ostao samo jedan džematlija. Tužan, ali mu se obraćao kao da pred sobom vidi punu džamiju. Poslije su i drugi počeli dolaziti na predavanja, ali više nije primjećivao onog starog čovjeka. Raspitao se i saznao da je on preselio na Ahiret. Otišao je da porodici izrazi saučešće i pohvali njihovog babu za ažurnost i pažnju tokom predavanja. Rahmetlijina rodbina je sa ushićenjem slušala šejha, ali su se i osmjehivali, što je zaintrigiralo šejha. Rekli su šejhu da je njihov babo bio gluh, nije ništa čuo, ali kada je vidio da su sve džematlije izašle, bilo ga je stid da ostavi šejha samog. No, el-hamdu lillah, on je bio uzrok da šejh ne odustane od predavanja i da su kasnije na predavanja dolazile hiljade slušalaca. Koliko je danas onih koji odlično čuju, ali ne žele slušati?! “Oni uši imaju, ali njima ne slušaju!” (El-A’raf, 178)
Ovo što ćete sada čuti, nikada nećete zaboraviti. To će vas motivirati na permanentno razmišljanje o Božijim blagodatima i uvijek ćete biti zahvalni na njima. I samo ovo fascinantno kazivanje bi bilo dovoljno za današnju hutbu, pa ga slušajmo pažljivo i drugima ga prenosimo.
Jedan imam je pozvan da posjeti multimilionera koji je imao 600 miliona dolara u kešu/gotovini. Dakle, ne u nekretninama, stanovima i sličnom, već u kešu. A to je više od milijarde KM. Da bude još jasnije, to je 5.000 vila, ako svaka košta po 200.000 KM, ili 10.000 trosobnih komfornih stanova! Ovaj multimilioner je imao samo sina i kćerku. Sin je otišao da gradi karijeru u Zaljevu, a kćerka se udala i imala svoj vlastiti život. Nisu htjeli da žive parazitskim životom i oslanjaju se na nešto što je drugi stekao, poput razmaženih maza mnogih naših tajkuna.
(Ne čudi me što milijarder Bill Gates, težak više od 74 milijarde dolara, nakon smrti svojoj djeci neće ostaviti skoro ništa. On kaže: “Moja djeca su jako ponosna na činjenicu da od našeg bogatstva neće naslijediti gotovo ništa.” Rekao je da će sav kapital koji je stekao biti doniran njegovoj humanitarnoj organizaciji kojoj je cilj iskorijeniti siromaštvo i bolest u svijetu. “Moja djeca će steći obrazovanje i moraju sami sebi izgraditi karijere i životni put. Toliko novca bi im uništilo živote. U nasljedstvo će dobiti minimalan dio, čisto da ne postanu siromašni, a za sve ostalo trebaju se izboriti sami.”
I njemački milijarder i vlasnik lanca drogerija (nekoliko hiljada prodavnica širom Evrope) DM Gec Verner, prebacio je svoje bogatstvo jednoj dobrotvornoj fondaciji. On se pridržava američke izreke da “nije sramota postati bogat, ali je sramota umrijeti bogat”. Svojoj djeci Verner je obezbijedio kvalitetno obrazovanje i kaže: "Djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da roditelji obezbijede doživotno blagostanje njima i njihovim potomcima". Kamo sreće da i mi svoju djecu usmjeravamo da uče, rade, budu disciplinirani i ne uzdaju se u nešto što nisu sami zaradili.)
Tako su i djeca multimilionera iz naše hutbe postala neovisna. Živjeli su samo on i žena. Jednog dana su doživjeli saobraćajni udes u kojem je supruga poginula na mjestu, a on ostao potpuno paralizovan. Mogao je samo da govori i miga očima. Ničim nije mogao da pomiče. Subhanallah! Zamisli da si u takvoj situaciji! Šofer je preživio udes sa lakšim povredama i Allah, dž. š., ga je ostavio da služi paralizovanog milionera.
Bogataš je želio da popriča sa šejhom/imamom. Pokazao je šejhu na krevet do njegovog i rekao da je šoferov da bi tu spavao i bio na usluzi milioneru u svako doba dana i noći. Govori: “Ima noći kada poželim da se samo počešem po leđima, ali to ne mogu uraditi pa zamolim šofera da me počeše. No bude noći kada me češće svrbi pa mi bude neprijatno da ga svaki put budim. U takvom stanju kažem: ‘Ko će uzeti 600 miliona dolara (milijardu maraka, što je kao 5.000 vila ili 10.000 trosobnih stanova) samo za jednu ruku?!’” Allahu ekber! Ko će uzeti milijardu KM samo za jednu ruku?! La ilahe illellah! Subhanallah! El-hamdu lillah!
Nikada ne čeznite za nečim što nemate u tom trenutku, već budite srećni s onim što imate. Jedan čovjek je patio što nema nove cipele dok nije vidio čovjeka bez nogu. Neki biznismen je izgubio dio imovine i toliko je bio nasikiran i razočaran da se nije mogao smijati. Jednog jutra je u parku naišao na čovjeka sa štakama i bez nogu, koji mu je rekao: “Gospodine, zar nije dan prekrasan?” Zamislio se: “Bože, on nema nogu a dan mu je prekrasan, a ja sam još uvijek bogat a sve mi je mračno i tužno! To mi je iz temelja promijenilo život.”
Znate, Poslanik, s.a.v.s., se ljutio kada bi bogati primali sadaku, pa su ga upitali: “Allahov Poslaniče, ko je bogat?” Odgovorio je: “Onaj koji ima rizk/opskrbu za danas.” Allahu ekber! A šta misliš o najvećem bogatstvu kojim te Uzvišeni Allah počastio, bogatstvu dini islama? Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kad bi na jedan tas stavili Kelimei šehadet, a na drugi cijeli kosmos, prevagnuo bi tas sa Kelimei šehadetom!” Subhanallah! Ti u svome srcu nosiš Kelimei šehadet i kod Allaha si važniji od cijelog kosmosa. Dakle, važniji si od stotine milijardi galaksija i stotina triliona zvijezda. Allahu ekber!
Pa šta su onda milijarde novca (papira) u poređenju sa tobom. Čovječe, ti si pravi bogataš. Ti si najbogatiji. Nema ništa vrednije od tebe. Ponosan budi. Ne tuguj ni za čim! Ne očajavaj! Ne gubi nadu! Pa ti, doista, imaš sve. Milijarder si i vredniji od cijelog kosmosa. No, da li smo svjesni toga? Koliko razmišljamo o Allahovim blagodatima i da li uopšte razmišljamo?
Možda razmišljamo tek kad ih izgubimo. Kao onaj motorista koji je u udesu izgubio čulo okusa. Nakon što je usnim aparatom mogao razlikovati hiljade vrsta okusa/ukusa, nakon udesa se to važno čulo poremetilo pa nije mogao uživati Božije blagodati ukusne hrane. I najukusnija hrana je postala kao zemlja u ustima. Zato, ne uzimajmo blagodat čula okusa za gotovo i nešto normalno. Budimo zahvalni Stvoritelju na tome nimetu.
Uzvišeni Allah nas na više mjesta u Kur’anu poziva: “I sjetite se Allahove blagodati prema vama.” (2:231, 3:103, 5:7,11,20) Zdravo razmišljanje motivira čovjeka na zahvalnost. Zato je nužno permanentno razmišljati, jer je razmišljanje jedna od najvažnijih vrsta ibadeta i nužno vodi čovjeka do njegova Gospodara. “I koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: ‘Gospodar naš! Ti ovo nisi uzlud stvorio! Slavljen nek’ si!’” (Ali ‘Imran, 191)
Naš Stvoritelj želi da zahvalnost iskazujemo i riječima, pa jedenje počinjemo sa Bismillom a završavamo sa el-hamdu lillah ili dovom. Uvijek se sjećam doktora Muhameda Saija, prijatelja iz El-Pasa, Teksas, koji prije svakog zalogaja prouči Bismillu. Iako nije obligatna dužnost, moja porodica i ja nastojimo da se toga pridržavamo. Jer, kako ne možemo Allahove blagodati izbrojati (Kur’an, 14:34), na njima nikada ne možemo adekvatno ni zahvalnost iskazati.
Zahvalnost Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima iskazujemo pokornošću Njemu, subhanehu ve te’ala, izvršavanjem Njegovih naredbi i udaljavanjem od onoga što je On zabranio, klanjanjem svih propisanih namaza, redovnim učenjem Kur’ana, dova i činjenjem dobrih djela. To je ono što svako od nas može uraditi. Pored džume-namaza, pokušaj makar nekoliko namaza tokom sedmice klanjati u džamiji porodično, a ostale klanjaj u džematu sa svojom suprugom i djecom. Neka ti to postane praksa. Obaveži se na to.
Kad ti je teško i kad ti se nešto ne sviđa postupi onako kako je postupao Allahov Poslanik, s.a.v.s. A on je u takvim situacijama govorio: “El-hamdu lillahi ‘ala kulli hal.” “Hvala Allahu na svemu i uvijek.” Ne ljuti se kada te neko blokira ili uradi nešto što ti ne paše, već se zahvali Allahu na svemu, jer riječi: “El-hamdu lillahi rabbil-‘alemin” (“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova”), pune tereziju naših dobrih djela na Sudnjem danu. A ako tvoja dobra djela prevagnu, bude dakle 51:49, uspio si. “Onaj u koga terezije dobra pretegnu – taj će živjeti u životu ugodnu.” (El-Kari’a, 6-7) Shodno ovome, čuveni Gazalija bi govorio: “Ako kod nekog primijetiš 99% zla ili nevjerovanja, a samo 1% dobra, lati se toga 1%.” Nažalost, većina danas postupa obratno.
Ako misliš da si dovoljno zahvalan, sjeti se čovjeka koji je 500 godina živio i ibadet činio, i koji je umro na sedždi, pa kada je Uzvišeni Allah naredio melekima da ga Njegovom milošću uvedu u Džennet, on je sa čuđenjem upitao: “Bože, zašto Tvojom milošću, zar to nisam zaslužio svojim ibadetom?” Potom je Allah, dž. š., naredio melekima da na jedan tas stave njegove oči a na drugi njegova sva dobra djela koja je učinio tokom 500 godina, pa je tas sa očima prevagnuo. Dakle, čovjek se ne može zahvaliti Allahu, dž. š., samo na vidu i kad bi pet vjekova konstantno ibadet činio i zahvaljivao. Subhanallah! Allahu ekber! La ilahe illellah!
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže da su Allahu najbliži oni koji izvršavaju obligatne/farz dužnosti. Ako smo zaista zahvalni Allahu, dž. š., na vidu, sluhu, razumu, rukama, nogama i dr., obavljat ćemo s radošću ono što je On naredio a klonit ćemo se onoga što je On zabranio. Danas klanjajmo NAMAZ POKAJANJA i budimo od onih koji kažu: “Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, o naš Gospodaru, Tebi nam je vratiti se!” (El-Bakare, 285)
Allahove blagodati nipošto ne treba zloupotrebljavati. Sjetimo se kako je postupio Jusuf, a. s., kad je ugledna, prelijepa, dotjerana i pohotna žena zaključala vrata i rekla mu: “Evo, hodi, sva sam tvoja, radi šta hoćeš!” Kur’an kazuje da je Jusuf, a. s., odgovorio: “Ne daj, Bože! Doista me gospodar moj lijepo pazi, a silnici nikada neće nikakva uspjeha polučiti!” (Jusuf, 23) Jusuf priznaje da mu je Allah, dž. š., podario ljepotu, pa kako da je zloupotrijebi!
Kako i svaki čovjek da zloupotrijebi sve blagodati kojim ga je Uzvišeni počastio?! Hazreti Alija, r. a., je rekao: “Zahvalnost za svaku blagodat je izbjegavanje Allahovih zabrana.”
Kad si zadovoljan, učini SEDŽDU ZAHVALNOSTI. Ulema kaže da se sedžda zahvalnosti može učiniti bez abdesta i bez okretanja prema kibli. Jednostavno, padni na sedždu i iskaži zahvalnost. Zar nije lijepo vidjeti fudbalere koji čine sedždu nakon postignutog gola? (Da ne bi bilo zabune, za namaz je obavezan abdest i mora se prema kibli okrenuti). To svako od nas treba i može uraditi, samo se treba navići.
Molim Allaha, dž.š., da nas uputi, omili nam našu divnu vjeru, te da je praktikujemo onako kako On želi i kako nas je učio Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s. Uzvišeni Allahu, ukabuli naša dobra djela, pokrij naše sramote, oprosti nam grijehe i sastavi nas u perivojima Firdevsa sa Tvojim miljenicima i odabranicima.