Bismillahirrahmanirrahim

Dr. Fikret ef. ARNAUT: Ummet kome mi pripadamo neće još dugo moći osjećati istinsku radost. Kad se ispravi i istinski stane na noge, kad se oslobode porobljeni bogati dijelovi islamskih teritorija, kad se uspostavi halifat i muslimani budu organizirani na najvećem nivou, onda će se moći osjetiti istinska radost. A sve dok se na jednom kraju ubijaju i pljačkaju muslimani a ovi drugi im ne mogu pomoći, tu nema istinske radosti.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Sudnjega dana. Salavat i selam za Alahovog Poslanika Muhammeda a.s., Njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede uputu Islama do Sudnjega dana.

Draga i poštovana braćo!
Uzvišeni Allah je u Kur'anu Časnome objavio:
"Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš bog jedan je Bog, zato se samo njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne, čija srca kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji namaz redovno obavljaju, i koji, od onoga što im dajemo, udjeljuju" (Hadž 34-35)

"Mi smo ti uistinu mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati." (Kevser 1-3)

I kaže:"Tako mi zore i deset noći!" (Fedžr 1-2)

Allahov Poslanik a.s. je rekao:"Uzvišenom Allahu je najveće i najdraže ono djelo koje se učini u ovih deset dana, pa u njima što više učite tespih, tahmid i tehlil" (Taberani)

Ovo je dan prinošenja žrtve Allahu. Molimo Allaha da nas učini da budemo od onih kojima će žrtva - kurban biti primljena među dobra djela. Muhammed a.s. je rekao: "Ko sa zadovoljstvom zakolje kurban računajući na Allahovu nagradu - kurban će mu biti zastor od vatre." (Taberani)

Kao prvo da se u ovim jutarnjim sahatima sjetimo velike žrtve i iskušenja koje je izdržao i izvršio Ibrahim a.s. Poznato nam je da je Ibrahim a.s. nakon što je dobio sina Ismaila po naređenju od Allaha dž.š. odveo ga u dolinu u kojoj ne rađa ništa i tu ih ostavio. Na tom mjestu se pojavilo vrelo Zemzem, pa su se ubrzo naselila neka arapska plemena. Ibn Abbas prenosi da je Muhammed a.s. rekao:"Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci, da je ostavila Zemzem (da nije zahvatila vodu), Zemzem bi bio tekući izvor."- a da nije rekla "stani, stani, ona bi sve potopila." Nakon što je Ibrahimov sina Ismail a.s. porastao i mogao ocu pomagati u poslovima, Allah dž.š. mu naređuje da ga zakolje. Jedne noći Ibrahim a.s. usni san, da žrtvuje svoga sina kao kurban. On u snu ču glas: Ibrahime , prinesi sina svoga kao žrtvu na putu Allahovu!
Ibrahim skoči iz sna moleći Allaha da ga zaštiti od šejtanske spletke. No Ibrahimu ponovo dođe u snu:
Ibrahime, prinesi sina svoga kao žrtvu na putu Allahovu!
Ibrahim ponovo skoči, uvjeren da je to glasnik od Allaha, kojim mu se zapovijeda da žrtvuje voljenog sina. Zato on odluči da se dragom Allahu odazove. Spremio se i otišao Hadžeri kojoj reče da Ismaila okupa, izumije i lijepo obuče, ne kazujući joj svoju namjeru - odluku. Kad je već dijete bilo opremljeno, a bijaše kao zlatna jabuka, uze ga sa sobom i odvede, dva sahata daleko od Mekke gdje je danas Mina - 6 km udaljeno od Mekke pod izgovorom da ide po drva, noseći nož i uže.
Hadžeru je spopala zla slutnja. Naslućivala je da njezino dijete vodi na žrtvu. No ipak slutnje je odbacivala od sebe govoreći:"Neće nikakav otac svoje dijete zaklati. Ako bi to Ibrahim i učinio, učinio bi na osnovu Božje zapovijedi, kojoj treba da se svako pokorava draga srca. I samo dijete je uzimala ista slutnja. Ali je i ono odbaci, kao i njegova majka i utješi se riječima koje je duboko u sebi izgovaralo:"Ja se Božjoj volji potpuno pokoravam." Došavši na mjesto Ibrahim mu ispriča san:
"O tome Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:"I kad on odraste toliko da mu poče u poslovima pomagati, Ibrahim reče "O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš? O oče moj, onako kako ti se naređuje postupi, vidjet ćeš ako Bog da, da ću sve izdržati. (Saffat - 102)
Ismail je iskreno vjerovao u Gospodara svog i poslušan ocu bio. A kad otac uze od sina uže da ga sveže i nož da ga zakolje Ismail zamoli:"Oče moj, kad htjedneš zaklati me dobro učvrsti konopac kojim me vežeš kako te ne bi poprskala moja krv pa da mi nagrada zato bude umanjena. Smrt je zaista teška, pa se bojim da se ne uznemirim pri samom klanju kad osjetim dodir noža. I naoštri ga kako bi me brzo zaklao. A kad me povališ prije samog klanja obori me na lice, a nemoj na stranu jer se plašim da ćeš, kad mi vidiš lice sažaliti se i odustati od izvršenja zapovijedi Gospodara na meni. Ako želiš možeš košulju moju pokloniti majci mojoj, možda će joj to biti utjeha." Divna li si ti pomoć, sinko moj, u onome što je Allah odredio! - reče Ibrahim.
Zatim Ibrahim a.s. naoštri nož, pričvrsti njegove stegne, obori ga na lice tako da mu čelo dotiče tlo, izbjegavajući pri tom da ga pogleda u lice. Potpuno se preda Uzvišenom Allahu i pozva Ga za svjedoka, a potom htjede izvršiti zapovijed.

O tome Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: "I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo:"O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao, a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine." (Saffat - 103-105)

Ibrahim a.s. baci pogled na stranu odakle je stizao glas i ugleda sebi sa strane rogata, velikih crnih očiju, bijela ovna.
"I kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen očuvasmo." (Saffat 108)
"To je zaista bilo pravo iskušenje!" Neka je u miru Ibrahim! Eto tako mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je zaista, bio rob Naš, vjernik." (Saffat 106-109)

"Ibrahim a.s. je u suzama sina ljubio i govorio:"Sine moj, danas si mi darovan ponovo!"
Ibrahim a.s. je simbol spremnosti prinošenja žrtve za Allaha. Mi se danas sjećamo Ibrahima a.s. i divimo se njegovoj spremnosti za izvršenje Božje naredbe. S druge strane drago nam je da je Allah iskazao svoju milost ljudskoj zajednici i dao zamjenu za žrtvu, kurban. Allah dž.š. kaže da će se dobročinstvo postići kada se podijeli ono što je dragocjeno i što volimo.

Ibrahima se vjernici sjećaju i po vakufima koje je ostavio iza sebe posebno na području današnje Palestine. Ibrahim je svojom žrtvom i dobrim djelima ostavio da ga se vjernici sjećaju po dobrima. Svaki musliman dok uči Ettehijjatu, pored dove za Muhammeda pejgambera obavezno se uči i doba za Ibrahima a.s. Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid.“

Kako postići radost na Bajramu? Da li se istinski mogu radovati oni koji su potlačeni, čija su prava povrijeđena, i nad kojima su se nadvili raznovrsni problemi. Ovo spomenuto se sve može odnositi na Ummet kome pripadamo. Bajrami su prilike da se samo na trenutke zaboravi muslimanska stvarnost i na trenutke osjeti radost prouzrokovana emocijama od učenja Kur'ana, tekbira, mnoštva klanjača i sl. Ali sve to brzo prođe. Ummet kome mi pripadamo neće još dugo moći osjećati istinsku radost. Kad se ispravi i istinski stane na noge, kad se oslobode porobljeni bogati dijelovi islamskih teritorija, kad se uspostavi halifat i muslimani budu organizirani na najvećem nivou, onda će se moći osjetiti istinska radost. A sve dok se na jednom kraju ubijaju i pljačkaju muslimani a ovi drugi im ne mogu pomoći, tu nema istinske radosti. Zato mi bajramom se možemo makar sjetiti i podsjetiti na najveće vrijednosti koje su Islamom utvrđene. Mi se moramo danas zapitati šta je sa mulsimanima u Palestini, i zašto se pitanje Palestinaca muslimana tako sporo rješava? Rato se razara Sirija već petu godina. Prije toga porušen je Afganistan, Irak, Libija. Otvoren je sukob i u Jemenu. Ove godine vlasti kraljevine Saudisjke Arabije nisu dozvolile hadžijama iz Irana da učestvuju u obredima hadža! Turska je zapošlenja rješavanjem svoga unutarnjeg stanja. Polovinom jula bio je pokušaj neuspjelog vojnog puča, kojim je vojska željela preuzeti vlast, koju je narod sebi u demokratskoj proceduri izabrao. Iz najnovije inicijative o prestanku sukobljavanja u Halepu u Siriji u kojoj učestvuje Amerika i Rusija (Lavrow i Keri – Ministri vanjskih poslova) za pametne je jasnu ko su u stvari i pokretači sukoba i u toj zemlji.
Eto to su slabosti i nevolje koje pritišću naš muslimanski Ummet, kojih se mi sjećamo na našem današnjem bajramu.

Od naših lokalnih aktualnih tema, za nas je još uvijek glavna briga čuvanje i održavanje ovog našeg vakufskog prostora. Mi smo ga izgradili svojim valstitim sredstvima. Hvala Allahu da nam to nije uradio niko sa strane. To su učinili naše džematlije koji su naši vakifi. Molim Allaha da ih nagradi obilatom nagradom. Trenutno nam je aktualna akcija renoviranje podrumskih prostorija. I mi želimo da da imamo lijepo i adekvatno urađene učionice i prateće prostorije, kakve imaju sve naše džamije po Bosni u selima i gradovima. Nažalost da je Dijaspora rubna tema na koju se se skoro niko toliko i ne osvrće niti pridaje pažnju niti važnost. Naša Matica od dijaspore očekuje samo da je materijalno pomaže! Još su u usnulim osjećanjima iz ratnih godina. Ništa se nije promijenilo. Ako mi sebi ne pomognemo drugi nam pomoći neće. Zato Vas molim draga i poštovana braćo da Vi pomognete našu zajednicu u svim akcijama i aktivnostima koje provodimo i planiramo provesti.

Mekteb je naša glavna briga. Šaljimo djecu u mekteb da znaju ko su. I da nauče šta je islam i kakvi trebaju biti muslimani!

Molim Uzvišenog i Moćnog Allaha da pomogne islam i muslimane na svakom mjestu.
Čestitam Vam bajram. Bajram šerif mubarek olsun!

Minhen, 10. Zul-Hidže 1437. / 12.09.2016. g