Bismillahir-Rahmanir-Rahim
“Koga Allah uputi, taj je na Pravom Putu, a koga zabludi prepusti – takvi su gubitnici!” (El-A’raf, 178)

Abdullah ef. HODŽIĆ: I, sjećam se, u nedjelju, 6. juna 1982. godine, manje od 48 sati nakon privatne Alijeve audijencije kod Pape u Vatikanu, Ali stiže u Cedar Rapids i Islamski centar, tijesan da primi sve znatiželjnike i njegove fanove. Kao domaćin, obratio sam se prisutnima i predstavljajući najvećeg boksera svih vremena rekao sam: “Muhammed Ali nije prihvatio novu vjeru, već se samo vratio vjeri u kojoj je rođen on i svi ljudi, kao što je rekao Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s.” Muhammed Ali je glasno i s dignitetom potvrdio: “That’s right!” “To je tačno!”

U četvrtak, 09. juna 2016. godine, u Luivilu, u američkoj državi Kentaki, klanjana je dženaza-namaz legendi boksa Muhammedu Aliju, a u petak, dan kasnije, njegovo tijelo je ukopano u njegovom rodnom gradu. Po mnogima, najboljem sportisti svih vremena dženazu-namaz je klanjalo oko 15.000 vjernika, a na više lokacija Luivila Muhammedu Aliju je odata počast od strane svih građana.

Muhammed Ali je bio omiljen diljem svijeta, pa i na ovim prostorima. Njegovi čuveni i nenadmašni mečevi se nisu propuštali i ostali su u permanentnom sjećanju svih koji su ih gledali. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u Gazi Husrev-begovoj medresi se dežuralo da nam neki od njegovih mečeva ne bi promakao, jer su uglavnom bili u ranim jutarnjim satima.

Muhammed Ali je bio ponos i dio nas, i u doba jugoslovenske zatvorenosti niko nije ni sanjao da bi se s njim mogao susresti, razgovarati, zajedno objedovati i biti pozvan da se bude njegov gost. No, snovi se ponekad obistinjavaju.

Za vrijeme studija u Kairu, na Al-Azharu, od 1975. do 1980. godine, svako ferje sam provodio u Njujorku i Čikagu, gdje sam klanjao teravih-namaze, a danju obavljao neke druge poslove. Iako mi je nuđeno da u Čikagu zamijenim rahmetli Ćamila Avdića, velikog alima sa ovih prostora, Allah je htio da upoznam neke članove islamske kongregacije iz Cedar Rapidsa, 400 km zapadno od Čikaga, u kojem se nalazi najstarija džamija u SAD (The Mother Mosque).

Po okončanju studija, prihvatio sam funkciju imama i direktora modernog Islamskog centra, čiji članovi su bili uglavnom ljudi porijeklom iz arapskog svijeta, drugih muslimanskih zemalja i američki muslimani. Početkom juna 1982. godine nas obavijestiše da u Cedar Rapids dolazi legendarni Muhammed Ali da primi Ključ grada, pa bi bilo umjesno da posjeti i Islamski centar.

I, sjećam se, u nedjelju, 6. juna 1982. godine, manje od 48 sati nakon privatne Alijeve audijencije kod Pape u Vatikanu, Ali stiže u Cedar Rapids i Islamski centar, tijesan da primi sve znatiželjnike i njegove fanove. Kao domaćin, obratio sam se prisutnima i predstavljajući najvećeg boksera svih vremena rekao sam: “Muhammed Ali nije prihvatio novu vjeru, već se samo vratio vjeri u kojoj je rođen on i svi ljudi, kao što je rekao Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s.” Muhammed Ali je glasno i s dignitetom potvrdio: “That’s right!” “To je tačno!”



Nakon namaza smo se zaputili ka mjestu službenog prijema, gdje je bio upriličen i ručak. Ručali smo za istim stolom a neko, šaleći se, dobaci: “Muhammede, šta misliš, da li u ovoj hrani ima svinjetine?” Još mi odzvanjaju riječi legendarnog boksera i velikog čovjeka: “I would turn the table over!” „Prevrnuo bih ovaj sto!“ Uvijek ću se s ponosom sjećati poznanika i najvećeg boksera svih vremena i njegovih riječi koje ulijevaju snagu i podižu moral. Današnji muslimani treba da se uče od njega.

Na rastanku me veliki Muhammed Ali pozvao da budem njegov gost u Los Anđelosu. Ta želja mi se nije ostvarila, budući da mi je Državna bezbjednost 1983. godine, nakon desetodnevnog i danonoćnog ispitivanja, oduzela pasoš i onemogućila povratak u SAD i izlazak iz nekadašnje Jugoslavije da nastavim postdiplomski studij.

Fotogarfije sa Alijem su mi puno značile, ali su za vrijeme agresije na Zvornik nestale, zajedno sa mojom bibliotekom. Naime, dušmani su porušili Glavnu zvorničku džamiju, a u njoj i moju biblioteku i slike sa Muhammedom Alijem. No, hvala Allahu, džamija je ponovo napravljena, danas imam mnogo veću biblioteku, a ostala su i uvijek svježa sjećanja na susret sa, za mnoge, najvećim sportistom svih vremena. Uostalom, dobio je i nagradu za sportistu stoljeća.

Muhammed Ali je preminuo 03. juna u 74. godini, a danas, u petak, 10. juna je ukopan, ali on će i dalje živjeti u mislima, srcima i sjećanjima miliona ljudi diljem svijeta, ma koje nacije i vjere bili. Jer, takvi se rađaju jednom u sto godina, a u današnjem turbulentnom svijetu ih treba tražiti, kao što reče grčki filozof Diogenes, “sa upaljenom svjetiljkom u po bijela dana”.

Na pitanje novinara kako bi želio da ga se sjećaju, Muhammed Ali je elokventno odgovorio: “Želim da ljudi kažu: ‘Uzeo je nekoliko pehara ljubavi, jednu kašiku strpljivosti, jednu žlicu darežljivosti, jednu maštrafu ljubaznosti, jednu pregršt brižljivosti, pa tome dodao dragovoljnost i radost. To je začinio sa puno vjere i sve to izmiješao. Potom je sve to širio tokom cijelog života. Tome je bio posvećen i time je svaki dan častio svakoga koga je sreo i ko to zaslužuje.’”

Muhammed Ali je bio veliki bokser, koji je osvojio titulu prvaka u teškoj kategoriji tri puta, ali i veliki čovjek, koji se lijepo odnosio prema svima, na ljude nikada nije gledao s visine, pomagao je ljudima koliko je mogao, držao je do svojih uvjerenja bez obzira na sve, činio je sve da ujedini svijet ljubavlju.

Ali je bio musliman, ali je osuđivao one koji zloupotrebljavaju islam. Branio je žene koje su pokrivene: “Mahrama prisiljava čovjeka da gleda na ženu s poštovanjem a ne kao na objekat. Ženu ne ugnjetava odjeća već zatucana pamet koja gleda šta je na njezinoj glavi a ne u glavi.”

Nedavno je i Papa branio pokrivene žene i tražio da se ženama koje žele dozvoli nošenje mahrame/hidžaba, a italijanski ministar Roberto Maroni je izjavio: “Kad vidimo svetu Mariju pokrivenu na svim slikama, kako od mene možete tražiti da potpišem dokument koji zabranjuje nošenje mahrame?!”

Muhammed Ali bi govorio i ovo: “Imamo jedan život i on će brzo proći; ostaće jedino ono što činimo u ime Boga.”



Ali se družio sa velikodostojnicima, objedovao sa kraljevima, kraljicama, predsjednicima, papama, ali je ostao jedan od najpopularnijih sportista svih vremena zbog njegovog odnosa prema običnom čovjeku. Sve do kraja života nastojao je da uljepša, olakša i život ljudi učini boljim.

Alija nijedan borac nije mogao ušutkati, ali to je učinila Parkinsonova bolest. Na kraju je jedva govorio. Subhanallah! No, i tu Ali iskazuje svoju veličinu i izvlači pouku, pa kaže: “Bog mi je dao ovu bolest da bi me podsjetio da je On broj jedan.”

Povodom Alijeve smrti promotor Don King je izjavio: “Ovo je veoma tužan dan, čovječe. Volio sam Muhammada Alija. On je bio moj prijatelj. I nikad neće umrijeti.”

Prikupljao je novac za razne humanitarne svrhe, promovirao toleranciju i poštovanje, oslobađao taoce, borio se protiv nepravde, odbio je da učestvuje u Vijetnamskom ratu i dragovoljno žrtvovao najbolje godine svoje karijere, uspravno stojeći i boreći se za ono što je smatrao ispravnim. Slavni košarkaš Abduldžebar Kerim je rekao: “Čineći to, on je učinio sve Amerikance, crnce i bjelce, da stoje uspravno i dostojanstveno. Visok sam skoro 2 m i 20 cm, ali se osjećam daleko većim kada sam sa njim.”

Američki predsjednik Obama odao je počast Aliju: “Ali je odbijanjem odlaska u Vijetnamski rat uhapšen i ostao je bez titule, ali je postao narodni heroj. On je bio snažna sila za mir i pomirenje širom svijeta. Muhammed Ali je bio najveći – tačka. Ali je bio poeta sa stilom kao što je bio i borac u ringu. Bio je i čovjek koji se borio za ono što je ispravno. Čovjek koji se borio za nas. Stajao je uz Martina Lutera Kinga i Nelsona Mandelu, stajao je kad je bilo teško, pričao kada drugi ne bi. Njegova divna i nevina duša donijela mu je više fanova nego protivnika. U njemu smo vidjeli dio sebe. Muhammed Ali je potresao svijet. I svijet je bolji zbog toga. Svi smo bolji zbog toga. Molimo se da najveći borac od svih konačno počiva u miru.”

I, na kraju, još jedna važna stvar koja govori o veličini Alija. Kad je Muhammedu Aliju ponuđena zvijezda sa njegovim imenom na Holivudskom šetalištu slavnih (Hollywood Walk of Fame), on je to odbio rekavši: "Nemoguće je da dopustim ljudima da gaze po imenu Muhammed." Kako bi sačuvali uspomenu i odali priznanje najpoznatijem profesionalnom bokseru u historiji, nađeno je alternativno rješenje - zvijezdu s imenom Muhammed postavili su na zid zgrade uz šetalište. Svaka čast, od Alija svi doista imamo šta naučiti.

Ako ikada opet odem u SAD, nastojat ću posjetiti kabur velikog i omiljenog čovjeka Muhammeda Alija, i ponovo posjetiti zajednicu Bošnjaka u Luivilu, kao i mog prijatelja, naučnika i jednog od najrenomiranijih ginekologa svijeta, dr Rešada Pašića, i njegovu plemenitu suprugu Dženitu, uglednu advokaticu. Puno im dugujem za ranija velikodušna i nezaboravna gostoprimstva.

Otišao je Muhammed Ali, ali ćemo otići i svi mi, neko danas a neko sutra, pa se pripremajmo za taj dan. A taj dan je sutra, ma kada bio. Uzvišeni Allahu, oprosti nam grijehe, ukabuli naš post i sve vidove našeg ibadeta, popravi naše i stanje svih ljudi na Zemlji i nastani nas u perivojima Firdevsa sa našim omiljenim Muhammedom Alijem i svim Tvojim miljenicima i odabranicima.