Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
Kako tzv. „dekan odsjeka Islamske theologije“ Abdul-Hakima Ourghi udara na islamsko učenje i prijeti muslimanima „MEDINSKO NASLJEĐE“
U podnaslovu je izdvojena poruka iz objavljenog teksta:“Interreligiozni dijalog na Zapadu neće uspjeti ako muslimani nisu spremni da se kritički postave spram glavnih izvora svoje vjere.“ Ono što želim podijeliti sa čitaocima jeste, prije svega, moja zabrinutost zbog fakata, kome je sve povjereno i dodijeljeno da u njemačkom školstvu vodi glavnu riječ u predmetu islamske teologije. Na samom početku želim da podsjetim čitaoce na činjenicu da islam kao religija nije zvanično priznat u njemačkom društvu. Ali to ne znači da se islam ne izučava u prosvjetnim ustanovama. To ne znači također da u Njemačkoj nema puno muslimana. Naprotiv. Po novim statističkim podacima u Njemačkoj živi više od pet milijona muslimana. Autor je članak napisao tendenciozno. On je brutalno atakirao na islamsko učenje i zaprijetio muslimanima da za njih nema mjesta u zapadnim društvima ako se ne ograde i ne distanciraju od poruka iz Kur'ana u kojima se poziva na upotrebu sile i moći u širenju vjere islama. Ono što je za mene indikativno da autor nosi muslimansko ime i rukovodi odsjekom islamske teologije i religijske pedagogije. To je nešto što je neprihvatljivo. Postavlja se pitanje ko je taj ko omogućuje ovakvim profilima pozicije katedre s kojih će pljuvati po vrijednostima islama. Da se radi o nekom orijentalisti ili slobodnom učenjaku, koji ima svoj stav o islamu, te ga prezentira, to ne bi bilo ništa novo niti začuđujuće. Međutim ako se radi o nekome ko je postavljen i plaćen da predaje o islamu u prosvjetnoj ustanovi onda to ima drukčiju dimenziju. Na ovom primjeru se ilustrativno pokazuje intencija odgovornih da se ne dozvoli bilo kome da predstavlja i tumači islam, već se za to vrši odabir posebnih ličnosti koje se mogu usmjeriti i upotrijebiti po željama. A sada da poštovanim čitaocima predočim neke stavove koje je autor tretirao u spomenutom članku. U uvodnom tekstu on kaže: “Muslimani vjeruju da je Kur'an Božija riječ u kome je spomenuto sve. Oni se moraju prema Kur'anu orijentirati. Po tome Kur'an u svakodnevnici muslimana zauzima važno mjesto. Ako bi neko odbacio i ne prihvatao Kur'ansku poruku ili je zanegirao on se proglašava heretikom... Muhammed (570-632) za muslimane nije samo Božiji Poslanik već je i svjetski lider koji je pored moći riječi koristio i silu sablje da u islam uvede protivnike. On je vodio borbe protiv arapskih idolopoklonika, kršćana i jevreja...“On se najbolje legitimirao surom koja se zove „Schwertsuren“ - „Mač sura“. U 9-toj suri Kur'ana, otprilike jednu godinu prije smrti, on je muslimane zadužio i obavezao da se bore protiv svih onih koji ne vjeruju u Allaha i u Sudnji dan, i protiv onih koji ne pripadaju pravoj vjeri.“ Dalje je spomunuo da u 33 ajetu te sure Bog naglašava da je samo islam prava vjera. I da će Allah ovu zajednicu povesti pobjedi protiv svih drugih religija.Također u petoj suri, koja je među posljednim objavljenim surama, proklamovao je da: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika njegova vojuju i koji nered na zemlji čine jeste:da budu ubijeni, ili razapeti, ili daim se unakrst ruke i noge odsjeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu a na onom svijetu ih čeka patnja velika.“ Također je čitaocima spomenute novine skrenuo pažnju da muslimani svaki dan kadau svojim molitvama uče suru El-Fatihu, čije recitiranje je obavezno, da oni tu mole Boga daih ne učini da budu kao oni što su izazvali srdžbu Božiju (Jevreji) niti da budu (dallin) kao krščani koju su zalutali. I da je u 2 suri u 120 ajetu Muhammed pozvao muslimane da izbjegavaju jevreje i kršćane. A u 3 suri 110 ajeta proklamovano je da su muslimani (Umma) najbolja zajednica.
Da bi svoj tekst ovaj „dekan odsjeka Islamske theologije“ zaključio s nagodbom imperativom muslimanima da bi oni trebali, ako žele dijalog s kršćanima, odreći se i odbaciti kompletnu objavu koja je označena kao medinskim nasljeđem, ili medinskom odbjavom. A da u svojoj religiji, koja bi se onda mogla smatrati religijom mira, zadrže samo objavu iz Mekkanskog perioda. Bez ovakvog kritičkog osvrta na izvore Islama (kanonische Quelen) i bez revizije svih ajeta koji su iz Medinskog perioda, muslimani nemaju šanse da budu prihvaćeni kao partneri u dijalogu sa kršćanima i jevrejima!“ „Die Muslime müssen endlich die kanonischen Quelen ihres Glaubens (den Kuran und Tradition (Sunna) kritisch in Frage stellen!“ “Muslimani se moraju, konačno spram izvora svoga vjerovanja (Kuran i Sunnet) kritički pozicionirat.(Citat) Sowohl der in Medina (622-632) ofenbarte Korantext als auch der historische Prophet als Staatsmann sind im Westen dringender denn je kritisch zu betrachten und revisionbedürftig, sonst bleibt ein Islam, der mit den europeischen Werten vereinbar ist, ein Wunschtraum.“Također u Medini (622-632) objavljeni Kur'anski tekstovi i tretman Poslanika kaohistorijske ličnosti kao državnika trebajuse hitno kritičkirazmotriti i podvrgnuti reviziji, u suprotnom islam, koji bi bio kompatibilan sa evropskim vrijednostima,ostaje pusti san." Smatram da su svi navedeni citati neuredno postavljeni i upućeni njemačkoj javnosti s tendencijom da se kod njih izazove još veći stepen islamofobije. Opasnost je još veća, što sam već naglasio, što ove poruke dolaze s katedre oficijelnog i regularnog profesorskog kadra. I to od osobe koja, po meni, nije uopće kompetentna da raspravlja o ovim temama. On npr. spominje da ima sura koja se zove „Mač sura“, a to je vjerovatno pomiješao sa ajetom koji neki mufessiri spominju u suri Tevbi „Ajetussejf“ - „mač ajet.“ A to što je pozvao muslimane da se distanciraju od nekih kur'anskih sura i podlože ih reviziji je izravno poziv u herezu, u kufr ili nevjerništvo. Neprihvatljivo je po učenju islama da se u neke dijelove knjige (Kur'ana) vjeruje a neki da se odbacuju..“efetu'minune bi ba'dil-kitabi ve tekfurune bi ba'di“ „Zar da u neke dijelove knjige verujete a druge da ne vjerujete?“ (Ajet). Treći temelj islamskog vjerovanja je vjerovanje u Božije-nebeske knjige, a među njima je i Kur'an. Zadnja Božija knjiga je sačuvana od izmjene, gubljenja, dodataka ili manjkova. Ko čvrsto vjeruje da je Ku'ran zadnja Božija riječ i da je kompletan, onakav kakav je objavljen Poslaniku islama, od prvog do zadnjeg harfa(slova), on je vjernik. Ko bi zanegirao jedan kur'anski harf on postaje heretikom. Allah dž.š. se obavezao da će čuvati Kur'an: “Mi smo objavili Kur'an i Mi ga čuvamo.“ (Kur'an) To je temeljno učenje islama koje naši imami prenose u mektebima, muderrisi u medresama, imami s minbera, ulema u knjigama. A evo imali smo priliku upoznati se kako o temeljnom učenju islama predaju profesori na fakultetima u Njemačkoj. Naravno da je naša dužnost da upozorimo na ovakve devijacije i nastrana učenja i da ne gajimo baš velike nade u otvaranje teoloških smjerova pri nekim fakultetima u Njemačkim gradovima, jer oni žele da imaju tumače islama po svojoj mjeri. Obzirom da je u ovome tekstu bilo riječi o Kur'anu, želim da podsjetim čitaoce da su islamski učenjaci usaglašeni u definiciji Kur'ana, o čemu nam je jasno izložio dr. Mehmed Handžić u svome djelu Uvod u hadisku i tefsirsku nauku, a koju prenosim ovdje. „Kur'an je Božija knjiga, koja je preko meleka Džibrilaobjavljena posljednjem Božijem Poslaniku Muhammedu a.s. Ona je Božiji govor koji nadmašuje ljudsku moć i snagu. Čitanje te knjige i izgovaranje njenih riječi je Bogu milo i vjerom preporučeno djelo-ibadet. Ta je knjiga potpuno sačuvana i do nas je došla pouzdanom predajom- tevaturom. Zbog toga u njenu autentičnost i ispravnost nikako ne sumnjamo. Napisana je u „Mushafu“, koji je cijelu sadrži.“ (Uvod u hadisku i tefsirsku nauku str. 6) Da je spomenuti autor upoznat sa ovom definicijom i da vjeruje u nju ne bi sebi nikada dozvolio čin hereze koji je počinio navedenim člankom. A da je upoznat i sa nekim procentom o uvjetima koje treba neko da ispuni da bi se mogao baviti tumačenjem Kur'ana, svakako da ne bi iz Kur'anskih ajeta nikada došao do „čudnih“ zaključaka do kojih je došao svojim površnim čitanjem golog Kur'anskog teksta. Ne radi autora koliko radi opće koristi naveo bih šta je potrebno od uvjeta koji se traže kod mufessira (onoga koji tumači Kur'an) i kako treba tumačiti Kur'an, pozvavši se također na našeg vrlog alima r. Handžića koji kaže: “Mufessir mora savršeno poznavati arapski jezik, gramatiku, sintaksu i etimologiju arapskog jezika, stilistiku sa sve tri njene grane (me'ani, bejan i bedi') nauku o kiraetu, akaid, usuli fikh, esbabi nuzul(povode objave) nasih i mensuh (derogirane i derogirajuće ajete) a osim toga treba daimai naročiti prirođeni dar. Ovaj posljedni uvjet islamski učenjaci nazivaju terminom„ilmul mevhibe“„ a tumačeći ga kažu: “to je znanje koje Bog daje onome ko postupa prema propisima vjere i svome znanju.“ Među uvjete koji se traže kod mufessira spadai to da se drži ispravnog islamskog vjerovanja i da slijedi Poslanika islama. Ko bi u ovome bio sumnjiv, tome se ne bi moglo ni povjeriti tumačenje Kur'ana.“ |