U Stuttgartu i Berlinu u danima vikenda 13. i 14. februara druženje s Bošnjacima
uz knjigu „Moji zatvorski dani u Egiptu“ od Zejneb Gazali



Stuttgart, subota 13. 02. 2016. g.
Iako je je Zejnebina knjiga objavljena prije više od tri godine interes za njom ne jenjava. Naprotiv povećava se. Da je to tačno svjedoče spektakli druženja s knjigom u njemačkim gradovima Stuttgartu i Berlinu.

Hamza ef. Subašić je u prostorijama novog Islamskog centra odredio da promotivni govor o knjizi bude u terminu njegove redovne subotnje halke, koja ima tradiciju pune dvije decenije.

Ja sam s grupom džematlija iz Minhena krenuo posliije ikindije namaza kako bi u Stuttgart stigli na akšam namaz. Tu su nas dočekali Hamza ef. Subašić članovi dobora koje je predvodio predsjednik dr. Ferid Kugić i džematliije. Ovo je moja prva posjeta Hamzi ef. u novim prostorijama. Ranije smo nekoliko puta razmjenjivali posjete, dok su oni bili u starim prostorijama. I zaista novoizgrađeni prostor je oličenje ljepote, preciznosti i savršenosti. Nažalost još je mnogo bošnjačkih džemata u njemačkoj koji djeluju i vjerske aktivnosti izvode u neuvjetnim prostorijama. Što se tiče Stuttgarta, elhamdulillahi, njihove prostorije su moderne i savršeno i skladno urađene da se mogu ponositi njima. Čestitam Hamzi ef. Subašiću, odboru i džematlijama. Ovako nešto sam imao priliku gledati prošle godine u bošnjačkom centru u Cirihu.



Hamza ef. Subašić nosi veliko iskustvo i spoznaju o Egiptu, obzirom da je studij islamskih nauka ostvario u toj zemlji. Zato i njegova najava promocije Zejnebine knjige je bila neuobičajena. O Zejnebinoj knjizi govorio je i nekadašnji bosanski konzul u Stuttgartu Haris Halilović, podijelivši a auditorijem brigu, strah, neizvjesnost i tugu zbog našeg neznanja o kršenju osnovnih ljudskih prava u Egiptu i drugim zemljama u arapskom svijetu, od strane nosioca vlasti. O motivima prevođenja knjige na bosanski jezik i nekim insertima iz knjige govorio je prevodilac ovoga djela, potpisnik ovih redova. Uglavnom svi prisutni su poželjeli, nakon ovih obraćanja da pročitaju knjigu. Jedna sestra koja je već ranije pročitala knjigu, dostavila nam je cedulju na kojoj je napisala:

“Knjiga je prije svega jako tužna, jako emotivna a pored svega toga nosi ogromnu poruku i ogromnu snagu iskrenih Allahovih robova (da ih Allah dž.š Džennetom nagradi). Čovjek jednostavno čitajući ovu knjigu ne može a da se makar malo ne postidi pred tolikim imanom jedne žene, pred toliko snagom i pouzdanjem u Uzvišenog. Mnogo sam toga naučila, mnogo poruka za sebe izvukla i sama knjiga širi poruku da kada je u čovjekovom srcu i duši ljubav prema Allahu dž.š sve teškoće kroz koje tijelo prođe su neznatne, ostavljaju ožiljke na tijelu ali raste duša i srce i želja za onim boljim svijetom. Hvala Allahu pa je Allahova vjera pobjedila i pobjedit će ako Bog da i u ovim našim teškim vremenima jer tu su ljudi čiji iman raste, koji su spremni nositi i širiti na druge dobrotu i ljepotu islama. Hvala vama sto ste nam učinili dostupnim ovu knjigu i što ste doprinjeli jačanju mog imana kroz ovu knjigu. Da vas Allah dž.š. nagradi svakim dobrom i hajrom i na dunjaluku i na ahiretu, da vas i vaše najmilije počasti najboljim džennetskim društvom. Amin!“

Nakon promociju na zajedničkoj večeri predsjednik džemata dr. Ferid Kugić nam je prenio utiske svoje skorašnje posjete SAD i susretima s Bošnjacima u New Yorku, članovima Odbora Islamske zajednice Plav-Gusinje i potomcima žrtava genocida, a posebno s urednikom Bošnjaci.net Esadom Krcićem i drugima. On je bio fasciniran organizacijom i prodorom Bošnjaka u američkom društvu.

Razgovaralo se i o važnosti projekta dopunskih nastava bosanskog jezika kojim rukovodi Haris Halilović kao i aktuelnostima na relaciji BH konzulat i bosanska udruženja. U Stuttgartu je jedinstven slučaj da su dva bosanska džemata kupili zgradu u kojoj je smješten bosanski konzulat i tako da država ne plaća kiriju. E sad je drugo pitanje da li se neko makar čestito zahvalio tim našim Bošnjacima - džematlijama iz Stuttgarta na tom dobrom djelu. Uglavnom je sada stanje da nema niko od konzularnog osoblja ko predstavlja Bošnjake. Naglašeno je da je r. Zejneb El-Gazali, nakon okončanja rata u BiH, bila u posjeti u Bosni u pratnji humanitarnog konvoja iz Egipta, i pri njenu dušu je izučena El-Fatiha.



Berlin, nedjelja, 14. 02. 2016. g.

Nakon prelijepe večeri u Stuttgartu naša sljedeća destinacija je bila Berlin. U Islamskom kulturnom centru u Berlinu imam Advan ef. Ljevaković je najavio promociju u nedjelju poslije podne namaza. I Bošnjaci u Berlinu su uspjeli u protekloj deceniji da ostvare kao vakufsko vlasništvo dvije zgrade i to u centru Berlina u dijelu grada koji se zove Kreutzberg, u kome živi veliki broj turske populacije. I mi smo se osvjedočili da su ulice načičkane turskim radnjama, restoranima, džamijama tako da neko ima osjećaj kao da se nalazi negdje u TURSKOJ. U centru nas je dočekao Advan ef. Ljevaković i prvo nam je pokazao sve što su izgradili i doradili u kupljenim prostorijama. Zaista je i Islamski kulturni centar Bošnajka u Berlinu urađen na jednom zavidnom nivou. Sve što je potrebno jednom muslimanu za očuvanje vjerskog i kulturnog nacionalnog indetiteta, ugrađeno je u ovaj centar. Restoran je bio ispunjen roditeljima koji su doveli djecu na vjersku pouku, pili su kahvu i razgovarali, dok su im djeca bila raspoređena po kabinetima i učionicama razvrstani po stupnjevima. Ovo je jedan živi centar u kome u danima vikenda časove mekteba izvode 17 muallima. Imama svi poštuju i to je vidljivo u svakom gestu svih posjetilaca. Imam je ovdje alfa i omega, što bi rekao naš hadžija Ćeman. Zaista je pažnje vrijedno pomisliti na ogromni angažman koji je imam uložio, sa svojim saradnicima da bi, prvo kupili a kasnije uredili ovakav jedan prostor i to u centru Berlina! Otkriva nam tajnu uspjeha u svome radu: “Respekt prema saradnicima i provođenje principa šure) međusobnog dogovaranja) koji je proklamirano kur'anskim proncipom „ve emruhum šura bejnehum“.

Advan ef. ima iza sebe 26 godina radnog staža, Hamza ef. u Stuttgartu također, pa i ja sam tu negdje s angažmanom u Minhenu. U Njemačkoj je uobičajeno, kada radnik u bilo kojoj firmi ili poduzeću navrši 25 godina rada, da dobija priznanja, nagrade i premije. Međutim radnici i aktivisti u IZ, ne poznaju tako nešto. Islamski kulturni centar Bošnjaka je posjetio i predthodni predsjednik Njemačke Cristian Wulf učestvujući na zajedničkom iftaru s Bošnjacima. Ta važna posjeta svim Bošnjacima je na ponos. Onda možete zamisliti do kojeg nivoa je porađeno na enterijeru Centru da se u njemu može primiti predsjednik države!

Advan ef. je poslije podne namaza još jednom najavio da će se održati promocija knjige od r. Zejneb El-Gazali i zamolio prisutne da ostanu. Džamija je bila puna i svi su ostali. I slušali su Zejnebinu ispovijest. I pokazali interes za knjigom. Neki su ostali tužni zato što nisu mogli doći do knjige jer su brzo rasprodane. Sjetio sam se na ovoj promociji u Berlinu načelnika općine Tešanj Fuada Šišić koji je o Zejnebinoj knjizi zapisao: “Nakon čitanja knjige Moji zatvorski dani u Egiptu od r. Zejneb El-Gazali ne bi trebalo pričati. Ko god pročita ovu knjigu obuzeće ga razmišlanje i šutnja. Najmanje iz dva razloga:

Prvi razlog leži u našem neznanju, neinformiranosti, zabludi o tome šta se uopće dešavalo i dešava unutar muslimana. Mi pamtimo da se o predsjedniku Egipta Naseru veoma lijepo govorilo o velikom prijatelju Maršala Tita, a da niko i nikada nije govorio da se radi o vladaru tiraninu, faraonu koji se nametnuo za božanstvo.

Drugi razlog razmišljanja leži u jednoj ovovremenoj stvarnoj priči o borbi za islam u ime Allaha. Nakon čitanja ove knjige besmisleno će biti reći, što su mnogi naši ranije govorili; da je lahko biti musliman u arapskome svijetu.“

Promocija je počela ovim opservacijama o knjizi. Advan ef. je naglasio važnost zapisivanja, sjetivši se misli davno izrečene: „Šta pero ne povije, ćefin prekrije“. Koliko je važno što je r. Zejneb El-Gazali zapisala ovo svoje svjedočenje da i kasnije generacije mogu znati šta im se dešavalo. Boravak u Berlinu i Stuttgartu za mene je velika čast što sam još jednom obnovio sjećanje na heroinu Zejneb El-Gazali podijelivši ga s ostalima, čija borba i istrajnost na Allahovom putu je svjetionik onima koji su na pravom putu.