Enver ALIĆ: Pratio sam Vašu brigu za srpskopravoslavno naslijeđe na Kosovu. Izjavljujete da prilikom glasanja o ulasku Kosova u UNESKO tih kritičnih noći niste mogli oka sklopiti. Razumijem vas potpuno, ali shvatite i Vi mene i moje muslimane Bošnjake. Srpske ''usijane glave'', koristim se Vašom konstatacijom i tvrdim da i u Bošnjaka ima takvih glava, u periodu 1992-1995. u mojoj Domovini su porušile preko 600 džamija. Ja šest stotina noći nisam mogao oka sklopiti od bola neprebola za ovim muslimanskim duhovnim blagom. Aladžu u Foči i Ferhadiju u Banja Luci, katarzični Premijeru, porušio vjetar nije, već srpske ''usijane glave''. Za sakralocid još niko nije odgovarao, a stalno se kuka kako se sudi samo jednom narodu u Hagu. Da su sve ovo počinila tri naroda, sudilo bi se svima iz sva tri naroda.

Premijeru Vučiću, verbalnom popravljaču srpskobošnjačkih odnosa,
Bili ste u Sarajevu i prilikom posjete Vijeću ministara BiH, izrekli ste niz biranih izjava koje mogu ući u Vašu vlastitu antologiju izražavanja. Vaše izjave su, možda, neko novo osvježenje za sve nas. Lijepo nas s njima zabavljate. Nadam se da su bile temeljito iskrene. Bez laži, koje Dobrica Ćosić slavi kao srpsku vrlinu. Vi ste vjerovatno odustali od Ćosićeve doktrine. Nadam se da jeste. Izjavili ste da na Balkanu rata neće biti. Vi ste rekli da mi Srbi i Bošnjaci volimo kukati i izražavati se negativno. Usto, rekli ste i da će uvijek biti usijanih glava koje imaju puste snove. Vi ste, rekao bih javno, za sveopće pomirenje na cijelom Balkanu. Lijepo je to čuti i poslije jedne takve izjave odahnuti i gromko otpuhnuti. Ali, ipak, ja bih da malo zakukam da bi nekako došlo do pomirenja.

Vi ste izjavili po povratku iz Sarajeva da dok ste premijer Srbije nikada nećete ništa reći protiv bilo koga iz Republike Srpske.Vi, ustvari, ovih dana ne govorite ništa protiv bilo koga ni iz Federacije BiH. To je dobar gest s vaše strane, jer tvrdite da ste za istinsko pomirenje i regionalnu stabilnost, ali ja kao insan moram Vam postaviti jedno suštinsko pitanje: Zar baš nemate i nehajete, u ime sreće i Srba, i Hrvata i Bošnjaka u dvoentitetskoj BiH, nikom ništa opominjuće reći u čast istinskog pomirenja na našim prostorima? Mislim da kavgadžijama i svim kabadahijama koji nose usijane glave na ramenima, a nosioci su vlasti u oba entiteta, trebate itekako nešto zrelo reći protiv njihovog društvenog i političkog habitusa. Kad je Srpska pravoslavna crkva (SPC) imala šta reći na sastanku nekih srpskih lidera u Bijeljini, apelujući na sve njih da se čim prije prestane koristiti jezik koji izaziva tenzije, imate, zasigurno, i Vi dosta toga reći raznim ''bajama'' koji su u BiH remetilački faktor i života i suživota svih stanovnika u mojoj Domovini.

Zagovarate pomirenje. To je genijalna ideja, ali se pomirenje ne postiže dajanskim eurima već iskrenim priznanjem svih počinjenih sakralocida i genocida. Od ideje do realizacije srpskobošnjačkog pomirenja valja se dokazati na nivou svih institucija koje čine jednu državu. Ako ste sami u tome, a nosioci vlasti i položaja rade protiv vaše ideje, onda, zasigurno, padate na ispitu. Vi, recimo, nemate šta reći protiv ponašanja Milorada Dodika, predsjednika RS-a, i to mi je jako čudno. Zar je moguće da M. Dodik više od jedne decenije koristi zapaljivu retoriku i govor mržnje prema muslimanima, smatrajući ih ''otomanskom zaostavštinom'', a da Vi njemu nemate šta sugerisati i dati mu koji savjet iz općeg bontona? Dodik kad god stane ispred mikrofona vrijeđa novinare i psovkama na njih istresa svoj patološki bijes. Zašto da Majke Srebrenice podnose krivične prijave protiv M. Dodika zbog govora mržnje?
Ako Vaša kompletna vlada i SPC uspiju utišati Dodika i iz njega izbaciti njegovu ekscentričnost (nesređenost), isključivost i nipodaštavanje ''otomanske zaostavštine'', onda je sasvim izgledno da dođe do pomaka u srpskobošnjačkom pomirenju.

Uz sve dosad rečeno, do istinskog pomirenja će doći onda kad prestane srpsko-crnogorska priča i plan o izvođenju ''čišćenja'' zemlje od muslimana, tj. od nekrsti, kad prestanete kriviti Allahova Poslanika Muhammeda za gašenje srpstva tu i tamo, odnosno kada ga dijelovi srpskog naroda prestanu smatrati ''demonskim mesijom'' koji ''lažne vjere pruža poslastice'' (to Njegoš kaže, ne ja). Do pomirenja između Srba i muslimana Bošnjaka će doći kad srpski prvaci prestanu upućivati kletve svom vlastitom narodu zato što postoji ''turska vjera'' uz njega i kraj njega, kad vaše episkope prestanete kljukati vašom spremnošću da se okušaju u poslu tamanjenja domaćih ''Turaka'' (muslimana Bošnjaka) i kada se prestanete radovati vijestima iz kojih saznajete da tu i tamo nema više nikakvog ''obilježja od turskoga uha''. Do istinskog pomirenja će, zaista, doći kada srpski pisci i pjesnici prestanu vrijeđati islamske vjerodostojnike konstatacijama poput one: 'odža riče na ravnom Cetinju', jer svaki sveštenik je samo insan a ne hajvan. Jedino hajvan može da riče na ravnom Cetinju! Do pomirenja će sigurno doći kad usijane glave prestanu se bojati ''vražijega kota'', kad zemlja srpska i crnogorska prestane ''zaudarati'' Poslanikom Muhammedom (''zaudara zemlja Mu'amedom'') i kad bilo koja usijana glava prestane pozivati muslimane Bošnjake Balkana da se dobrovoljno preobrate u pravoslavlje, kada prestanete u ratovima, a raduje me vaša izjava da na Balkanu rata neće biti, lomiti munare i džamije (''No, lomite munar i džamiju'').

Preobražajni i pročišćavajući Vučiću,
Pratio sam Vašu brigu za srpskopravoslavno naslijeđe na Kosovu. Izjavljujete da prilikom glasanja o ulasku Kosova u UNESKO tih kritičnih noći niste mogli oka sklopiti. Razumijem vas potpuno, ali shvatite i Vi mene i moje muslimane Bošnjake. Srpske ''usijane glave'', koristim se Vašom konstatacijom i tvrdim da i u Bošnjaka ima takvih glava, u periodu 1992-1995. u mojoj Domovini su porušile preko 600 džamija. Ja šest stotina noći nisam mogao oka sklopiti od bola neprebola za ovim muslimanskim duhovnim blagom. Aladžu u Foči i Ferhadiju u Banja Luci, katarzični Premijeru, porušio vjetar nije, već srpske ''usijane glave''. Za sakralocid još niko nije odgovarao, a stalno se kuka kako se sudi samo jednom narodu u Hagu. Da su sve ovo počinila tri naroda, sudilo bi se svima iz sva tri naroda. Bilo kako bilo, Njegošev Gorski vijenac, je ratna platforma za sve ratove na ovim našim balkanskim prostorima. Gorski vijenac, nažalost, provocira opredjeljenje: ''Ćeraćemo se još'' ( Matija Bećković: Ćeraćemo se još /jednako ćerati/ to da smo načisto/ nema šta da krijemo/neka niko ne misli da nećemo/poštenije je reći da hoćemo/pa da se otvoreno ćeramo/kad se već ćeramo/i da jasno kažemo/ćeraćemo se još ).
I opet kažem, raduje me Vaša izjava da na Balkanu rata neće biti! Raduje me Vaša potvrda da se nećemo više ''ćerati''. Neka ova slatkorječiva izjava bude Vaša molitva Dragom Bogu. Ja sam spreman na: AMIN!!!!

Bosanski jezik postoji otkako Bosna postoji. Ono što postoji ukunuti se ne može. Pokušali su ga ukinuti kroz povijest. Ponovo je vraćen u zvaničnu upotrebu, ali neke usijane glave, evo, iznova ga žele ukinuti, jer orkestrirano iz srpskih političkih i prosvjetnih institucija tvrde da bosanskog jezika nema. Ukidanjem jezika jednom narodu je, dobrim dijelom osviješćeni Premijeru, ravno ''trijebljenju'' jednog naroda koji, bar zasad, ima glavu na ramenu. U toku agresije na BiH smanjeno je na hiljade i hiljade glava koje bi sada mogle, da su žive, govoriti bosanskim jezikom. Nisam dosad znao da je rat od 1992-1995. samo vođen da se pobije što više ljudi zbog njihove vjere i njihovih džamija, već i iz razloga da se onemogući da bosanski jezik bude dominantan na prostoru BiH. Ova aktuelna haranga na bosanski jezik je očiti primjer za moje tvrdnje. Bio je, Premijeru na preobražajnim stazama našeg pomirenja, 2013. godine popis stanovništva u mojoj državi Bosni i Hercegovini, ali se za vrijeme popisa i u postpopisnom vremenu povelo dosta jalovih rasprava oko toga kojeg će naroda biti više u odnosu na druge narode. Priče se žestoke rasplamsavaju oko toga ko je u Bosni i Hercegovini dominantan. Ovog novembra 2015. godine zaljubljenici u lik i djelo Petra Petrovića Njegoša navodno su već iščeprkali preko izraelskih i amaričkih obavještajnih službi da Bošnjaci iz BiH nisu dominantan narod. I plaho im drago što, biva, Bošnjaci nisu dominantan narod u mojoj Domovini, koja je Domovina i svih Srba i svih Hrvata koji žive na bosanskohercegovačkim prostorima. Činjenica je da Bošnjaci, možda, nisu dominantni u BiH jer valja imati na umu da su oni u Drugom svjetskom ratu (Foča, Rogatica, Višegrad) i u ratu 1992. -1995. godine (Srebrenica, Vlasenica, Zvornik, Brčko) doživjeli pravu pravcatu viktimizaciju i da ih je hiljade i hiljade istrijebljeno u Podrinju. Zastupam stav da danas srpskim liderima iz BiH nije problem koliko ima Bošnjaka, nego je njima sto muka koliko li tog stanovništva u BiH želi govoriti bosanskim jezikom. U Bosni i Hercegovini, tačnije u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, nad Bošnjacima se sprovodi moderni aparthejd. Ministri prosvjete Republike Srpske (prethodni i ovaj novi), kad je u pitanju naziv bosanskog jezika, ponašaju se kao papagaji pozajmljeni Republici Srpskoj iz Srpske akademije nauka i umjetnosti. Pravi su umjetnici i glumci kad je u pitanju pravo i pravda. Naučila ih SANU. Tumače kako se drugi jezici zovu u svijetu, a ni habera o tome da jednom zauvijek shvate činjenicu da su drugi ukidali ovaj jezik u prošlosti, što će se samo kazati i njima i svima nama da je voljom stanovništva u BiH on postojao od pamtivijeka. O tome u kojoj se mjeri koji jezik oslanja na drugi neki jezik, to nije njihov posao i ne spada u njihovu nadležnost. A nije ni ostalih političara i lingvista. Njihovo je da poštuju osjećanja drugih koji svoj jezik smatraju ugodnom kućom, toplim intimnim domom. Nije njihovo da ulaze i insansku intimu.



Evo, ja sam Enver, po značenju, sjajni, svijetli, najsvjetliji, a moj poznanik je Mirhad (takvo mu ime dali njegovi roditelji), a značenje njegovog imena je nužnik, klozet... I šta sada? Meni se ne sviđa kakvo su mu roditelji ime dali, ali nemam nikakvo pravo da mu kažem mijenjaj to, to ne valja i to ime po samom značenju, smrdi, zaudara, tukne ...itd.

Isto tako, vođe srpskog ili bilo kojeg drugog korpusa, ne trebaju da se petljaju kako se u Bošnjaka i ostalih oko njih, jezik zove. Oni koji hoće tim jezikom da govore davno mu nadjenuli ime i nikakav Dane ili Dodik nema pravo da kaže da taj jezik ne postoji. I nemojte mi samo reći da to s vama nikakve veze nema. Ima, ima, itekako ima, jer i vi dobro poznajete namazane upute koje se plasiraju iz SANU (Beograd i BL).

Nakon nedavne zajedničke sjednice Savjeta ministara BiH i Vaše vlade u Sarajevu, Vi i vaša srpska delegacija, uz domaćinstvo predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Denisa Zvizdića, ručali ste u poznatom restoranu ''Kibe''. I nešto mi u vezi s tim veoma važno naumpalo. Petru Petroviću Njegošu i njegovim velikašima su muslimani Bošnjaci nekad davno uvijek smrdili (''kako smrde ove poturice''). I vi ste bili u društvu na tom ručku sa nekim od Bošnjaka i nadam se da da Vi i Vaša delegacija niste imali potrebe da držite noseve ''svagda u rukama'' (Njegoš). Naprotiv, kazali ste da su Srbi i Bošnjaci gotovo isti ljudi, a da su samo (religija?) i vjera različiti. Ova vaša konstatacija trenutno osvježava zrak na brdovitom Balkanu, i primjećujem da žarko želite komunikaciju sa Bošnjacima sa svim Vašim integritetom. Vaša želja da ponovo želite doći u Srebrenicu ide mojoj konstataciji u prilog. Vaša turbo komunikacija integritetom predstavlja spoj živim primjerom, konkretnim nastupom, činom od karaktera. U posljednje vrijeme priznajete i greške. ''Nikada nisam krio da sam griješio.''- kažete odrješito. Znate u vezi s tim praviti odličan zaplet. Ako ste čitali laži Dobrice Ćosića i Ive Andrića na muslimane Bošnjake, a i to ubrajate u vaše javno priznavanje greški iz prošlosti, onda dobro vladate vašim osvježenim karakterom. I Njegoš i Andrić (na stranu njihova lijepa i dobra književnost) su pisali tako da muslimansku dušu najviše zaboli, a to su same laži na njih. I oni, priznaćete to, spadaju u dio onih ''usijanih glava'' o kojima vi sada često govorite. Već je jadanput rečeno da vaša komunikacija integritetom predstavlja čin čvrstog značaja. Kažete da niste rekli ni da nije bio genocida u Srebrenici, ni da jeste. Nesmijete to da kažete iz straha od onih namazanih ''usijanih glava''. Smatram Vas trenutno hrabrim insanom sa brdovitog Balkana. Recite prilikom posjete Srebrenici da je 11.jula 1995. godine u ovom malom bosanskom mjestu ''istrijebljeno'' 8372 Bošnjaka. Priznajte trijebljenje, pola Vam se prašta. Bolje ga je priznati negoli Bosnjacima sa 10 miliona eura pamet muštrati. Recite to u ime pomirenja! Recite to i dokažite da ste u novoj fazi insanske kompletiranost. Recite to u ime Vaše zamisli pročišćenja srpskobošnjačkih duša!!!

Želim Vam dodatnu katarzu i mirne snove. Želim Vam mnogo putovanja u moju Domovinu, koja je i Vaša jer grobovi Vučića o tome svjedoče.

Enver Alić, 12. novembar 2015. godine