JERLAGIĆ: Po samom priznanju ministra Unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukaća, on je dao nalog da se njegove policijske snage preobuku u civilna odjela i uđu u Memorijalni centar čime nas dovodi do dva moguća zaključka: jedan je da je direktno preuzeo kompletno obezbjeđenje događaja, a drugi je, da su možda njegovi pripadnici u civilu isprovocirali cijeli dogadjaj?! Dok se ne dokaže da nisu, imamo pravo na sumnje jer su prekoračili ovlaštenja.

Odmah nakon incidenta sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, dok je medijski linć bio usmjeren na neodgovorne pojedince, upozorili smo na ozbiljne propuste u osiguranju, prije svega, Policije manjeg bh. entiteta Republika Srpska.

Svi politički akteri u Bosni i Hercegovini moraju uciniti maksimum da se dođe do pravih saznanja zbog čega je došlo do propusta policije manjeg bh. entiteta, koji su doveli do ovakvog incidenta. Ovdje je potrebno sagledati i eventualnu političku pozadinu i moguće namjerne previde planirane iz Banjaluke kako bi se skrenula pažnja sa suštine samog 11. jula i njegovog značenja.

Kad se dese slični događaji pa i manji propusti u osiguranju javnih okupljanja ne stavlja se fokus na one koji naprave nerede, koji svakako trebaju odgovarati, nego ozbiljne države traže dubinske uzroke koji su temeljni krivci za ukupnu sigurnost mjesta događaja.

Jako je važno biti hladne glave i vratiti se na temu zašto političari iz manjeg bh. entiteta već dvadeset godina ometaju, usporavaju i razbijaju stavljanje sigurnosnih snaga pod kontrolu države. Jasno se može vidjeti u svim dokumentima pa i novinskim napisima da je uvijek opstrukcija dolazila iz bh. entiteta koji je administrativno upravljan iz Banja Luke.

Posebno je važna činjenica da je Banjaluka uvijek insistirala da u svim eventualnim reformama sigurnosnog sistema ostane ime policije Republike Srpske sto je uvredljivo upravo za žrtve genocida nad kojima je taj isti sistem počinio genocid 1995. godine. Ovo nije moje mišljenje nego činjenica utvrđena Presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu. Ta ista policija je tokom samog organizovanja i pripreme obilježavanja 20. godisnjice genocida obećavala maksimalnu sigurnost u Potočarima, što je lako provjerljivo čak i na internetu, ako se malo potrudimo.

Zatim, po samom priznanju ministra Unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukaća, on je dao nalog da se njegove policijske snage preobuku u civilna odjela i uđu u Memorijalni centar čime nas dovodi do dva moguća zaključka: jedan je da je direktno preuzeo kompletno obezbjeđenje događaja, a drugi je, da su možda njegovi pripadnici u civilu isprovocirali cijeli dogadjaj?! Dok se ne dokaže da nisu, imamo pravo na sumnje jer su prekoračili ovlaštenja.

Ova druga varijanta sa političkog aspekta moze biti posebno zanimljiva. Zvaničnoj Banjaluci na čelu sa Miloradom Dodikom nikako ne odgovara bolja saradnja Sarajeva i Beograda, ili kako se u posljednje vrijeme govori, pomirenja Bošnjaka i Srba. Iako zastupam tezu da pomirenja nema bez gledanja istini u oći i priznavanja genocida od strane zvaničnog Beograda, u ovom slučaju je nešto drugo važno. Može li istraga utvrditi da je možda po nalogu iz Banjaluke isprovociran cijeli događaj kako bi se ponovo zaustavio put ka pomirenju Srba i Bošnjaka.

Činjenica je da su Dodik i Radmanović osipali medijsku paljbu na takav pokušaj pomirenja nakon potpisivanja Istanbulske deklaracije 2010. godine te učinili sve da zaustave njegovu realizaciju. Zašto sa vjerujemo da je 11. jula u Srebrenici bilo drugačije. Ponavljam, ne mislim da ima pomirenja bez priznavanja genocida, jer je prije svega glavni potez kod vlasti u Beogradu. Tu ulogu mora preuzeti sadašnji ili neki budući režim te se obračunati sa režimom i ideologijom koja je počinila genocid. Dodik glorifikuje ulogu Karadzica i Mladića, konstantno pravi tenzije i ometa saradnju dvije zemlje. Rezultat takve politike jeste da sebe održava na vlasti, produbljuje nestabilnost čitave regije a samim tim ugrozava i ekonomski napredak, a Srbiju gura u izolaciju.

Iako je teško tražiti sistemsku odgovornost u sistemu kojj ne funkcioniše, moraju se oglasiti preciznije Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić i direktor SIPA-e Goran Zubac.
Ipak ovdje se radi o puno dubljem problemu o kojem smo govorili a to je politička i direktna odgovornost političke vrhuške manjeg bh. entiteta koja svim kapacitetima ometa uspostavljanje sigurnosnog sistema. Evropa je tražila i to je njen standard da policija, kako bi bila funkcionalna, mora imati tri glavne poluge: komandu na državnom nivou, finansiranje sa državnog nivoa i funkcionalne regionalne oblasti u kojima djeluje. Evropski uređenu policiju nikad nisu htjele destruktivne snage manjeg entiteta na čelu sa Dodikom, pa nek sad njegov ministar objasni zašto se desio incident u Potočarima, a posebno sta su radili i ko su ljudi u civilu kojima je naredio ministar unutrašnjih poslova RS-a da se umješaju među narod, piše u saopćenju koje je potpisao Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegvinu.