Samir Mehanović: Niko nije vjerovao da će jedna grupa ljudi počiniti genocid. Neću reći masakr, jer je to bio genocid.

Građani bosanskohercegovačkog grada Srebrenice i nakon velikih ratnih strahota koje su preživjeli tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, posjeduju izuzetnu snagu i ljudskost koja ne poznaje mržnju već oprost. Upravo ova tema potakla je bosanskohercegovačkog režisera sa britanskom adresom Samira Mehanovića da u svom dokumentarnom filmu “Srebrenica Survivors” prikaže svjedočenja Srebreničana te život kojim danas žive.

Na 20. godišnjicu obilježavanja srebreničkog genocida, 11. jula ove godine, na stotine miliona gledatelja širom svijeta će putem međunarodne televizijske kuće "BBC World" imati priliku premijerno pogledati film o stradanjima srebreničkog naroda.

Istog dana, i sarajevska publika imat će priliku pogledati premijernu projekciju filma na Vilsonovom šetalištu, u Sarajevu.

Prvi kadrovi filma koji će uskoro biti i na filmskim platnima u kinima, snimljeni su tokom maja prošle godine, ističe u razgovoru za AA režiser "Srebrenica Survivors", Mehanović dodajući kako je od prvog dana snimanja u sebi evocirao skoro pa zaboravljene uspomene koje ga vežu za domovinu.

"U maju sam prvi put otišao sresti se sa junacima mog filma. Tema Srebrenica bila mi je poznata. To je jedan nedovršena priča koja je u svima nama. Radeći film, opet sam se vratio tome i shvatio da sam skoro 20 godina bježao od toga, kao da se neka potisnuta emocija vratila", ističe Mehanović.

Film o ljudima koji nose teške životne priče
Tuzlak po rođenju, režiser filma napominje kako je u ratnom periodu u tom gradu bio svjedok brojnih užasavajućih scena kojih tada, kako kaže, nije bio svjestan. Ističe kako nije slutio da će po uzoru na te događaje, 20 godina nakon genocida u Srebrenici, ekranizirati film čija će tema biti - ratna dešavanja i ispovijesti žrtava.

"Živio sam u Tuzli do augusta 1995. godine i bio svjedok raznih dešavanja: dolaska kolone Srebreničana i masakra na Tuzlanskoj kapiji. Mi tada nismo bili svjesni šta se dešava. Čini mi se da ni oni koji su to preživjeli nisu vjerovali da će se to desiti. Niko nije vjerovao da će jedna grupa ljudi počiniti genocid. Neću reći masakr, jer je to bio genocid. Nisam bio ni vojnik u ratu, na sreću, ali sam radio teatar tada sa mladim ljudima, tako smo prolazili kroz rat", prisjetio se Mehanović.

Dodaje kako je njegova želja bila napraviti film o ljudima koji u sebi nose teške životne priče, ali i prisjetiti se onih čije su priče zauvijek ostale nedovršene.

"Kao umjetnik sam htio napraviti priču: imamo ljude koji su ubijeni, njih više nema, ali imamo i ljude koji su preživjeli. Kada uđeš u srž toga, teško je tome prići, emocijama tih ljudi. Moji likovi su oni koji su preživjeli rat", ističe Mehanović dodajući kako nije riječ o klasičnom dokumentarcu već filmu sa arhivskim sadržajima koji bude emocije hronološki, kroz ljudske sudbine i umjetničku pozadinu.

Pred početak snimanja filma, kako ističe, najveći dio vremena proveo je gledajući arhivske snimke iz rata u BiH. Kao čovjeku, bilo mu je teško ponovo proći kroz potisnute emocije.

"Morao sam pogledati sate i sate arhivskog materijala gdje sam ja otkrio da ne znam zapravo ništa o Srebrenici. Činjenica je da ljudi kada uđu u tu priču tek saznaju kako je Srebrenica od 1992. godine preživljavala", kazao je Mehanović.

Moć u oprostu
Film koji je sniman skoro godinu dana u okolini Tuzle i u Srebrenici, podijeljen je na dva neodvojiva dijela koja nose zajedničku poruku.

"U jednom dijelu filma govori se o tome kako moji karakteri žive danas, neki od njih žive u socijalnom nasilju. Oni su na urbu egzistencije i izdani su ponovo. Ono što mene fascinira i poruka ljudi koji su preživjeli je da ljudska snaga nadjača sve. Ljudi su jako snažni. Jačina tih ljudi i hrabrost i činjenica da su prošli toliko zla, a da nemaju mržnje u sebi, to me fasiciniralo praveći film. Mi lažemo sebe, zadojeni smo mržnjom i nacionalnizmom, ali nisam to vidio kod ovih ljudi", naglašava Mehanović.

Važnost filma, kako ističe, leži u tome da ne bude zaboravljen i da ga nadolazeće generacije također pogledaju kako bi uvidjeli da čovjekova najveća snaga i moć zapravo leži u - oprostu. Ipak, i u vremenu pomirenja i suživota, kako kaže, potrebno je podsjećati na zlodjela koja su se dogodila kako se ne bi ponovila.

"Tamo gdje ja živim, važno je da se sjeća na genocid kako se ne bi ponovio i zato sam mislio da je važno napraviti priču o tome. Mi kao da smo "ogulali" na sve te ratne pojmove, genocid, masakr. To ljudi ovdje prihvataju puno drugačije nego drugdje u svijetu", kazao je Mehanović koji trenutno živi u Škotskoj i radi kao režiser, scenarista i producent.

Mehanović je prethodno također, režirao nekoliko filmova među kojima i filmsko ostvarenje naziva "Kako smo se igrali" također sa ratnom tematikom za kojeg je 2005. godine dobio i prestižnu britansku nagradu BAFTA.