Nazif HOROZOVIĆ: Velika Kladuša je oduvijek bila interesantna za revolucionare, bundžije i režimske neistomišljenike. Prije agresije na R BiH bila je poznata po Agrokomercu, ali je spadala u sami vrh najneobrazovanijih općina u bivšoj Jugoslaviji, jer su ljudi tragajući za svojom nafakom prestajali se školovati i počinjali sa radom u Agrokomercu u ranoj mladosti. Posebne pogodnosti zapošljavanja su imale neudate žene. Potom se pojavio Fikret Abdić i sa svojom politikom napravio bratoubilački rat i time još jednom stavio hipoteku ljudima u toj općini da su „manijaci“ koji su na svoju braću oružje dizali. Velika Kladuša zbog toga što više nema Agrokomerca, zbog njene hipoteke koju nosi zbog Fikreta Abdića je bila izolovana i marginalizirana.

Drama oko slučaja „imam Beganović“ se nastavlja i nakon njegovog odlaska iz džemata „Trnova“ pokraj Velike Kladuše. Nekoliko nelogičnosti se nameću kao enigma ovom slučaju:

- Džamija i džematska kuća u kojoj živi imam su na jednoj uzvišici koju vide skoro svi žitelji tog sela i gotovo je nemoguće da se neko pojavi, a da ga većina žitelja sela ne primijeti. One koji su nasrnuli na imama Beganovića, pa i u sred bijela dana, niko vidio nije.

- Napadnuti imam nema jednoobrazne izjave i često je u svojim izjavama bio kontradiktoran: Jednom ga je napadač udario nožem, jednom ga je udario drvenim predmetom, jednom ga je udario drvetom koji ima eksere... sve te izjave je davao u jednom slučaju.

- Islamska zajednica se stidno oglašavala iz razloga što nije sigurna šta se to dešava. Gotovo ni od jednog imama iz Velike Kladuše se ne može dobiti informacija šta se to u stvari desilo. Siguran sam da je u pitanju bio nasrtaj na njihovog kolegu četiri puta od strane dugobradog čovjeka da bi se svi redom digli i oni pronašli tog počinioca i obračunali se s njim. Međutim, i imami u Velikoj Kladuši šute i niko se ne oglašava ni javno ni tajno.

- Ono što mediji zlonamjerno plasiraju jeste da su ljudi u strahu i da ne smiju govoriti, jer, navodno, te „vehabije“ se svete ljudima, udaraju, tuku... Ako je ikada bilo popularnije udarati na dugobrade ljude jeste danas i ako se ikada manje ustručavalo govoriti o njima onda je to danas. Ako su ti ljudi toliko opasni koliko ih predstavljaju, onda su sigurno i toliko pametni da se ne upuštaju u rat sa policijom i državom u vremenu kada su najtraženiji.

- Imam Beganović se bavio religijskih egzorcizmom, kao što tvrde oni koji su sarađivali s njim. Je li se bavio propisno tim poslom ili je zapisima varao ljude, ja to ne znam, jer ima kontradiktornih informacija. Je li kome ostao dužan? Je li koga prevario?

- Imam Beganović se na početku nije oglašavao. U goste je primao brojne delegacije: od njegovih pretpostavljenih iz IZ-e, do Mirsada Kebe, Jonathana Moora (šeg OSCE-a), Ivana Del Vechia (ambasadora R Hvatske) i drugih. Bio je hit zvijezda domaćih, regiolonalnih i svjetskih medija. Međutim, izgleda da su mu se javni nastupi osladili pa je počeo davati i svoja viđenja stvari i veličati sebe kao spasioca bosanskog islama i „čovjeka koji zna pola Kur'ana napamet“, koji je „prvi mirio ljude u Velikoj Kladuši“, koji se „dobrovoljno, pod pritiskom, povukao u Visoko“... Kao ne zna više ni kome daje izjave. Kada je zadnji put sjedio s Mirsadom Kebom došla je „neka“ televizija i snimila njegovu izjavu kao da na mikrofonu te iste televizije ne piše PTPC i kao da ih je u prolazu intervjuirala. On sebe predstavlja kao imama „zbog čijih se predavanja džamija dva puta proširivala“... Od samog početka sam se bojao da se radi isključivo o manipulantu koji želi sebe uzdići i prikazati se svijetu kao humanista, dobiti koju nagradu, po mogućnosti nagradu „Duško Kondor“ za građansku hrabrost, jer oni koji odlučuju o toj nagradi imaju poseban senzibiltet prema nekim imamima iz Krajine. Žao bi mi bilo da se ukalja ahmedija lažima, obmanama i smutnjom zarad vlastite promidžbe jednog njenog nosioca, kad je toliko časnih ljudi koji je nose s ponosom i dostojanstvom.

Na zadatku> Kebo i Beganović

- Pokušao sam u neformalnim razgovorima sa inspektorima i ljudima iz sigurnosnih službi doznati istinu, ali bezuspješno. Ono što mi je većina kojima sam komunicirao potvrdili jeste da se „radi o sumljivom čovjeku i veoma diskutabilnom slučaju“ da ne spominjem teže kvalifikacije kojima su optužili imama Beganovića za obmanu javnosti.

Ima još nelogičnosti, potpuno nerazumnih poteza, kontradiktornih informacija, ali ono što mene najviše u ovom slučaju zanima i što me kao čovjeka boli jeste što se Krajina i Velika Kladuša u našoj i stranoj javnosti predstavljaju kao divlji zapad u kojoj se dešavaju misterije, u kojoj se nasrće na imama pet puta bez ikakve krivične prijave, da tamo neki pripadnici ISIL-a kupuju zemlju, održavaju svoje sastanke i na kraju prave kampove za obuku terorista, koji potom idu u Siriju i druga svjestka ratišta. Iako je načelnik Velike Kladuše Edin Behrić veoma kategorično i argumentovano negirao optužbe Mirsada Kebe da se u Bosanskoj Bojnoj pokraj Velike Kladuše nalazi ISIL-ov kamp za obuku, imam Beganović je to uradio na dosta blaži, ali ni malo bezopasniji način. Perfidno je spomenuo da je Bilal Bosnić, koji je, kako Beganović tvrdi, član ISIL-a kupio zemlju u tom dijelu BiH zajedno sa svojim istomišljenicima i da se tu sastaju, održavaju svoje sastanke, ali, kao, nemaju kamp. Ako pažljivo poslušate šta je rekao imam Beganoviću u CD-u kod Senada Hadžifejzovića i šta je rekao Kebo prije toga o ISIL-ovom kampu, biće nam jasno da se radi o istoj ideji i o istim optužbama, samo su optužbe imama Beganovića u celofan upakovane i tako plasirane javnosti.

Zašto je to veoma zao i odvratan potez i jednog i drugog? Zašto su ove optužbe i hipoteka na Veliku Kladušu još jedan u nizu nepravdi koja se čini ovom narodu?

Velika Kladuša je oduvijek bila interesantna za revolucionare, bundžije i režimske neistomišljenike. Prije agresije na R BiH bila je poznata po Agrokomercu, ali je spadala u sami vrh najneobrazovanijih općina u bivšoj Jugoslaviji, jer su ljudi tragajući za svojom nafakom prestajali se školovati i počinjali sa radom u Agrokomercu u ranoj mladosti. Posebne pogodnosti zapošljavanja su imale neudate žene. Potom se pojavio Fikret Abdić i sa svojom politikom napravio bratoubilački rat i time još jednom stavio hipoteku ljudima u toj općini da su „manijaci“ koji su na svoju braću oružje dizali. Velika Kladuša zbog toga što više nema Agrokomerca, zbog njene hipoteke koju nosi zbog Fikreta Abdića je bila izolovana i marginalizirana. Počeli su se odnosi zatopljavati, borci Armije R BiH su predvodili proces pomirenja, bez da se uopšte dovodi u pitanje istina o zavjeri zvanoj „APZB“ i ratnom zločincu Fikretu Abdiću, ali da se mora napraviti iskorak u pomirenju običnih ljudi kako bi se porodice izmirile i ljudi počeli normalno funkcionisati. Sada kada Velika Kladuša se upušta u taj veoma dugotrajan proces pomirenja, dolazi hipoteka zvana „ISIL-ov kamp“ i „Napad na imama“, što ovu općinu, ali i cijelu Krajinu stavlja u svojevrsnu izolaciju i nameće joj hipoteku „intelektualne pustare“, ali i proizvodi sigurnosni problem i na kraju krajeva dovodi na ekonomsku i privrednu marginu. Sigurnosno stanje u Krajini, u svakom pogledu, je iznad prosjeka i ništa ne odudara od ostatka BiH, ako nije čak i puno bolja situacija. Da, desi se tu i tamo neki sporadični incident, ali ni blizu se ne može porediti sa situacijom u našem glavnom gradu npr. Bihaćki univerzitet ima oko šest hiljada studenata, sedam fakulteta i veliki broj intelektualaca i akademskih građana. Krajina je iznjedrila 5. korpus Armije R BiH, čija herojstva vojnika i pamet nadređenih se i dan danas prepričava. Sve to za jedinu državu BiH. Krajina je zapostavljena od centra države u ekonomskom pogledu. U Krajinu niko ne ulaže, a Krajišnici prepuštaju vrlo lahko ono što im pripada zarad toga da se i ostatak države razvija. U Krajini se ne obijaju stanovi i kuće osim u rijetlim okolnostima, a da ne govorim da se u Krajini ne kradu auta!!!

Pozivam nadležne institucije Unsko-sanskog kantona da konačno prekinu agoniju Velike Kladuše, da otkriju pravu istinu u slučaju „Beganović“ i da skinu hipoteku sa Velike Kladuše i Krajine kao divljeg zapada i legla terorista. Pozivam državne organe sigurnosti da se umiješaju u ovaj slučaj i zaštite sigurnost i mir u Krajini. Pozivam medije i sve javne djelatnike da prestanu sa etiketiranjem i unošenjem nemira u Kladuščane i Krajišnike prepričavanjem Kebiinih laži i smutnji.

Ne dozvolimo da se od herojske Krajine napravi divlji zapad!!!

p.s. Moram li se pravdati da ne branim ISIL i njihove sljedbenike ma ko oni bili i gdje god se nalazili?!