MOSTAR NA PIJACI POLITIČKE TRGOVINE

Kolumne

Korak naprijed ili vraćanje na „sporazum iz Graca“?!

MOSTAR NA PIJACI POLITIČKE TRGOVINE

Autor: Enes Ratkušić

Objavljeno: 15. March 2012. 02:03:58

Enes RATKUŠIĆ: Više nego komično, jer sporne čvorišne tačke su fizički mogli posjetiti za petnaest minuta. Ali, predstavnicima HDZ-a takva vrsta obilaska nije padala na pamet, jer svako ko bi obišao spornu dionicu, u novoj čvorišnoj tački i pored najbolje volje ne bi mogao naći ništa sporno, pogotovo ne bi mogao sagledati bilo kakvu prometnu izolaciju Mostara, s obzirom da je ona od prvopredložene udaljena svega tristo metara, što na jednom kolosalnom projektu predstavlja gotovo nevidljivu promjenu. Tristo metara automobilom za dva tri minuta prelaze i najsporiji vozači, zbog čega svako lansiranje priče o prometnoj izolaciji predstavlja najobičniju bedastoću. Upravo zato svakoga pa i Hadžića treba zadržati da se, gledajući mape po mostarskim kabinetima moćnika, isčuđavaju poput Bob Rocka, podalje od mjesta sa kojeg bi vlastitim očima mogli uvjeriti u najmonstruozniji scenario napravljen za Blagaj.

Reagiranja, koja apriori odbijaju i samu pomisao na bilo kakvu raspravu o Mostaru sa više općina, ne bježe samo od bavljenja suštinom, nego zapravo pušu u leđa ideji Mostara kao hrvatskog stolnog grada, bolje rečeno konačnoj realizaciji dogovorenog, ali ne u Dejtonu nego u Gracu, između Mate Bobana i Radovana Karadžića.

Mostar je ponovo u epicentru političkih zemljotresa. Pojačan interes javnosti za moguće političke reperkusije oko njegovog budućeg statusa, pokrenula je odbijenica Ustavnog suda BiH, kojom se ova institucija odredila spram žalbe bošnjačke strane vezane za Odluku po kojoj iz postojećeg Statuta Grada treba preformulirati nekoliko detalja. Stvar je potpuno jasna – kad se preformulira to što je Ustavni sud naložio, ideja HDZ BiH o Mostaru, kao „hrvatskom stolnom gradu“, bit će definitivno realizirana.

Samo čudo takav scenario može poremetiti. Ne zbog neupitnosti sudskih odluka, jer u ovoj zemlji se ništa ne smatra obavezujućim, bez obzira na status institucije, nego prije svega zbog toliko očigledne činjenice da je sam politički milje, u kome se sav taj scenario odvija, nepodesan za razumijevanje implikacija tog čina. Idealizacija političkih likova, uzrokovana patološkom potrebom slijepog sljeđenja, koji vuku sve konce jedne, za Mostar ali i zemlju, pogibeljne igre, predstavlja glavnu prepreku za razumijevanje ovog slučaja, te zamračuje vidike i moguće ideje o prihvatljivim rješenjima. Problem je, dakle, što rijetko koja opservacija, koja bi javnosti na uvid predočila objektivnu sliku stanja u Mostaru i HN kantonu, nije opterećena logikom stranačkih nepogriješivosti.

Gdje griješi SDA
SDA je pravu u ocjenama da nametnuti Statut Grada Mostara nije ispunio Asdownova obećanja o ujedinjenju, kao i da je sam dokument bio u funkciji hrvatskih ambicija u pogledu njegovog statusa u budućnosti. No, SDA na takvim ocjenama nije izgradila bilo kakvu političku strategiju, koja bi javnost mogla snažnije uvjeriti u jednu takvu činjenicu. Pad na ispitu dosljednosti, uvažavajući i ne zanemarujući pritiske, koji su dolazili od javnosti ali i međunarodnih krugova, očitovali su se u ponovnom izboru predstavnika gubitničke stranke na lokalnim izborima 2008. godine, Ljube Bešlića.

Druga greška koju je SDA objektivno pokazala jeste uvjerenje u nepromjenjivost Asdownovog Statuta, koji je ovu stranku bacio u dubok san, sve dok Ustavni sud BiH nije ispunio želju Dragana Čovića odnosno njegove stranke. SDA je po nekom pravilu kasnila sa reagiranjima? Istina, SDA ima objektivan problem sa samom prezentacijom reagiranja, s obzirom da im mediji u tom pogledu nisu davali adekvatan prostor. No, to nije opravdanje za nepravovremenost ili čak lijenost u tom smislu. Neobjašnjivo je da je Seida ef. Smajkića, muftija mostarski svaki put bio brži od SDA, kad su takve reakcije u pitanju.

Opet ubijaju Mostar
U slučaju sudskog epiloga, neizostavno treba spomenuti još jednog, sa stanovišta stranačkog ponašanja, veoma bitnog detalja. U kreaciji sudske odluke o Mostaru, koja je u SDA BiH ocijenjena štetnom sa stanovišta interesa i nacionalne ravnopravnosti Bošnjaka, sudjelovali su i kadrovi ove stranke, imenom i prezimenom Seada Palavrić i Mirsad Ćeman. Seada je glasala za izmjene, dok se Mustafa, umjesto da bude protiv, „mudro“ odlučio izdvojiti mišljenje. Njihovo prozivanje od strane Murata Ćorića, predsjednika Gradskog vijeća, međutim, nije uznemirilo Sulejmana Tihića, niti ih je on uopće i spomenuo kao odgovorne za moguće reperkusije jedne potpuno nelogične odluke. Nelogične, iz prostog razloga, što svako ko iole poznaje Ustav Federacije BiH dobro zna da je Grad po svojoj definiciji zajednica više općina, što znači da Mostar ne može imati status Grada jer nema ni jednu a kamo li više općina.

Uz sve navedeno, opravdano se postavlja pitanje, zbog čega je društvo gđe. Seade, udovoljilo zahtjevu HDZ-a da se iz nekadašnjih šest općina, koje su Asdawnovim mađioničarskim trikom prepakovane u izborne jedinice, u Gradsko vijeće ubuduće bira nejednak broj vjećnika, ako u njenom gradu općina Centar u Gradsko vijeće Sarajeva daje isti broj vjećnika kao i općine Stari ili Novi Grad, sasvim svejedno. Zbog čega bi Mostaru podarili takvu vrstu posebnosti? Nema logike! Ako je pak odgovor u tome da je posebnost Mostara uzrokovana činjenicom da je Statut Grada nastao izvan uobičajenih ustavnih procedura odnosno voljom Visokog predstavnika, zbog čega onda Seada i društvo zahtjev HDZ-a nisu proslijedili u London, n/r mr. Pady Asdowna, da on dovrši što je počeo?!

Stolac kao opomena
Ono što cijeli slučaj čini posebno zanimljivim jesu reagiranja. Baš sva su, što je vrhunac političkog licemjerja, umjesto na problem, usmjerena na kritike prijedloga SDA o Mostaru. Problem je, dakle, što se političke stranke, koje su našle za shodno reagirati, bave stavovima SDA a ne stvarnim problemom Mostara, čime zapravo pridonose samo retrogradnim procesima, stimulirajući proces transformacije Mostara u Hrvatski stolni grad pod krinkom borbe za njegovu jedinstvenost.

No problem Mostara nije samo u SDA-ovoj nemoći začinjenom neodlučnosti. U cijeli slučaj se umiješao i SDP, kako se u tom procesu laganih transformacija ne bi šta poremetilo ili pošlo po zlu. Prema javnosti se ide već uhodanim šupljikatima, ili udaranjima palduma, kako se to u žargonu kaže, atakom na emocije po onoj „pusti Statut – gledaj od čega živiš“, ili „nema vraćanja na staro“, ili, opet, „Mostar mora biti jedinstven“, što su, naravno, isključivo emocionalno primamljive sintagme lišene unutrašnjeg sadržaja, uz to i apsolutno logički nepovezane. Stolac je najjedinstveniji u državi, a svako zna da se suočava sa milion problema. Toliko je jedinstven, kaže nekadašnji predsjednik Općinskog vijeća Kasim Korjenić, da nema čak ni jednu mjesnu zajednicu nego je potpuno nepodjeljen a podjele su, opet, jedini način njegovog postojanja.

U kontekstu navedenih iskustava, naravno, potrebno je, sa daleko više ozbiljnosti i historijske odgovornosti prije svega, razmatrati prijedlog o Mostaru sa više općina, jer priča da se grad na Neretvi mora okrenuti budućnosti a ne prošlosti je bezsadržajna parola, koja ide na ruku konačnoj transformaciji Mostara u hrvatski stolni grad. U to nema nikakve sumnje. Uostalom, ako je sve potaman i ako je potpuno nebitno to što treba biti provedeno, zbog čega je HDZ-u toliko stalo do provođenjka Odluke Ustavnog suda. Zbog čega Čović toliko istrajava na odavno zacrtanom cilju – Mostar kao jedna općina, odnosno jedna izborna jedinica, i zbog čega na koncu samo iz bošnjačkih usta teku priče o tome kako je i sama pomisao na više općina opasnost za Mostar. Ili, da budemo još jasniji, koliko Sarajevu smeta podjeljenost na više općina i kad će konačno biti pokrenut projekat njegovog spašavanja od jedne takve pošasti. Sagledavajući problem u takvom kontekstu, navedena reagiranja, bježeći od bavljenja suštinom, zapravo pušu u leđa ideji Mostara kao hrvatskog stolnog grada, bolje rečeno konačnoj realizaciji dogovorenog, ali ne u Dejtonu nego u Gracu, između Mate Bobana i Radovana Karadžića.

Zbog čega Čović toliko istrajava na odavno zacrtanom cilju – Mostar kao jedna općina, odnosno jedna izborna jedinica, i zbog čega na koncu samo iz bošnjačkih usta teku priče o tome kako je i sama pomisao na više općina opasnost za Mostar. Ili, da budemo još jasniji, koliko Sarajevu smeta podjeljenost na više općina i kad će konačno biti pokrenut projekat njegovog spašavanja od jedne takve pošasti. Sagledavajući problem u takvom kontekstu, navedena reagiranja, bježeći od bavljenja suštinom, zapravo pušu u leđa ideji Mostara kao hrvatskog stolnog grada, bolje rečeno konačnoj realizaciji dogovorenog, ali ne u Dejtonu nego u Gracu, između Mate Bobana i Radovana Karadžića.
Čini se da je za SDP problem Mostara već riješen, pa idu korak dalje ka utvrđivanju „trećeentitetskih pitanja“. Boravak aktuelnog ministra saobraćaja i veza Damira Hadžića u Hercegovini protekao je u znaku bezrezervne podrške HDZ-ovoj verziji projekta na koridoru 5c koji je, zbog neslaganja lokalnih zajednica Blagaja i Počitelja, ali i niza stručno elaboriranih primjedbi, u uzmjenjenoj verziji već prošao instancu Federalne vlade i parlamenta. I sad, nakon što je mahom većina skontala da je trasu potrebno tek neznatno pomjeriti u brdo iznad Blagaja, kako bi se spasilo plodno zemljište, a most ispod Počitelja pomjeriti iznad, došao je Hadžić da sve to poremeti. Čak je i izjašnjavanje u Domu naroda pomjereno, dok se te „sitnice“ ne usaglase.

Hadžić i grupa TNT
Kako drugačije okvalificirati njegov boravak u Hercegovini ako je ministar o trasi na koridoru 5c ministar Hadžić razgovarao samo sa predstavnicima HDZ-a, i otvoreno poručio kako trasa ima da ide prema prvim zamislima. Slika na kojoj Hadžića i njegove saradnike, uz prisustvo HDZ-ovih predstavnika u gradskim i kantonalnim vlastima, na rastrtoj karti Bešlić i Denis Lasić, kao u kakvom vojnom štabu, upoznaju sa terenskim reperkusijama koridora 5c, je za stripa Alan Ford.

Više nego komično, jer sporne čvorišne tačke su fizički mogli posjetiti za petnaest minuta. Ali, predstavnicima HDZ-a takva vrsta obilaska nije padala na pamet, jer svako ko bi obišao spornu dionicu, u novoj čvorišnoj tački i pored najbolje volje ne bi mogao naći ništa sporno, pogotovo ne bi mogao sagledati bilo kakvu prometnu izolaciju Mostara, s obzirom da je ona od prvopredložene udaljena svega tristo metara, što na jednom kolosalnom projektu predstavlja gotovo nevidljivu promjenu. Tristo metara automobilom za dva tri minuta prelaze i najsporiji vozači, zbog čega svako lansiranje priče o prometnoj izolaciji predstavlja najobičniju bedastoću. Upravo zato svakoga pa i Hadžića treba zadržati da se, gledajući mape po mostarskim kabinetima moćnika, isčuđavaju poput Bob Rocka, podalje od mjesta sa kojeg bi vlastitim očima mogli uvjeriti u najmonstruozniji scenario napravljen za Blagaj.

Upravo zato je Hadžićev dolazak u Mostar više nego zagonetan, posebno iz perspektive odaslanih poruka. No svaka zagonetka ima i svoju odgonetku. Dovoljno je reći da je tu bio i nezaobilazni Johann Hesse, prvi savjetnik i šef za ekonomski razvoj u štabu specijalnog predstavnika EU u BiH Petera Sorensena, koji je već, prije par mjeseci, obilazio trasu, a vodič mu je bio vjećnik Gradskog vijeća Mostar Oliver Soldo. Njega očito svrbe dlanovi, mada bi ga kao stranca na „specijalnom zadatku“u BiH, naoružanog raznim poveljama i pravima, malo više trebali zanimati stavovi lokalne zajednice, bez čije se saglasnosti u njegovoj Evropi na terenu ništa ne poduzima.

Na prvi pogled cijeli ovaj slučaj ne korespondira ponašanju njegovog šefa Zlatka Lagumdžije, koji se odbio sastati za hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem, prilikom nedavne posjete BiH. Ipak, iz perspektive reperkusija daleko bliža varijanta istini je da je Lagumdžijino, žestoko medijski popraćeno, odsustvo sa ručka bila samo foluška za javnost. Upravo tako, jer teško je vjerovati da bi Hadžić za samo nekoliko dana, nakon jednog takvog poteza lidera SDP-a, pokazao gotovo neshvatljiv stepen „kooperativnosti“ prema HDZ-u. Sve ukazuje da je u pitanju određena vrsta dogovora po principu: Eto vam Mostar, a trasu vodite kud vam volja, samo se okanite rekonstrukcije Federalne vlade.

VRH