Nazif HOROZOVIĆ: Neki „nezavisni“ novinarčići poput ovog prethodnog se ne libe živjeti i uzimati pare od poreskih obveznika koji nemaju njihovo razmišljanje i koji ne podržavaju njihov angažman. Ubjeđen sam da pola Sarajlija najmanje bi pljunula u lice Kada je vlada KS-a ukinula odluku ministra Suljagića, Emir Imamović, Ahmed Burić i drugi su se toliko „derali“, da bi ih i onaj Kinez na istoku mogao čuti, kako je njihov SDP za kojeg su glasali iznevjerio njihova očekivanja. Naravno, to su bile ishitrene riječi koje je pobio sam ministar Suljagić, koji i ne zna zašto je dao ostavku, po onome što je rekao. Pitali smo se: Ako je odluka vlade KS-a i ministrova odluka, kako je on sam potvrdio u emisiji 99 minuta, u čemu je problem? Ostali su zbuljeni i Emir i Ahmed.

Nakon agresije na našu zemlju, iskreno smo se ponadali da će u našem društvu biti sramota i da će biti neprihvatljivo vrijeđati vjeru i vjerske principe. Danas vidimo da neki pojedinci, mediji i političke partije grade svoj imidž i postaju prepoznatljivi po vrijeđanju islama, muslimanskih velikana, pa i samog Boga, što nigdje u demokratskom svijetu nije dopustivo.

Počeci su bili „bradati“
Kada su mediji pošteno „opleli“ po Arapima, koji su ostavljali i svoje živote braneći ovu zemlju, mislili smo da je to samo zbog njihovih dugih brada i tamnoputosti kože.
Došle su na red tzv. vehabije, rahm. Jusuf Barčić, Maoča... gdje se o takvim ljudima pričalo kao o velikim neprijateljima ove zemlje. Iako je većina tih „neprijatelja“ bilo na prvoj liniji kada su se mnogi današni miševi krili po logistici.

Iako bih imao izreći toliko zamjerki na neke stavove, običaje, metode rada i djelovanja... ovih gore navedenih ljudi, moram konstatovati da su oni bili sredstvo za nešto više, a nikako cilj kojeg je trebalo sklonuti.

Poslije je smetala „ahmedija“
Nakon što se priča o tzv. vehabijama i vehabizmu totalno „izlizala“, došao je red na Islamsku zajednicu. Prvo su atakovali na pojedinačne džemate; ukradene pare od Bihaćke džamije (revizija utvrdila da nije tačno, ali to nije bila vijest za eter), efendija ukrao vitre, efendija pedofil, efendija... problem je postala ahmedija i Islamska zajednica. Obični čovjek je konstatovao: Hajde, gdje ima dima ima i vatre! I onda ponovo zatišje pred buru.

Nakon manjih ahmedija došla je na red velika ahmedija, reisu-l-ulema. Ne postoji u našem vokabularu pogrdna riječ kojom nije nazvan reisul ulema; zaštitnik pedofila, lopov, kriminalac, saveznik kriminala, kabadahija... i tako redom. Mislili smo da je to personalna netrpeljivost Mustafe Cerića i ateističkih novinara, političara i intelektualaca, ali i napad na reisa je bio povod za nešto više nakon što se mali broj ljudi oglašavao da osudi tako nešto.

Šta ima vjeronauka sa školom?
Ocjenjivanje Vjeronauke u školama Kantona Sarajevo (što suštinski znači ukidanje Vjeronauke) je bio prvi atak ove bratije na sistem i rad, a samim tim i na ljudsko pravo vjernika – pravo na vjersko obrazovanje. Do tada su ataci bili na ljude i njihove izjave, ponašanja... Tada su pale sve farse „bosanskog islama“, jer su tzv. vehabije i Arapi napadani zbog njihovog mijenjanja tradicije „bosanskog islama“. Sada više nije bitno kakav je taj „islam“, već je bitno da ga nema nikako, pogotovo u školama.

Nakon toga je došlo do pravog izljeva emocija, riječi, uvreda... i tada je došlo do pravog „sortiranja“ onih koji su štiteći svoje stolice, političke opcije... govorili protiv svoje savjesti i zdravog razuma.

... I onda svetinje
Samo je naivna osoba mogla vjerovati da se sa atakom na Vjeronauku završila naša priča sa agresivnim, bezobraznim i neprijateljski raspoloženim ateistima. Na red je došao Uzvišeni Bog, Allah, dž.š.. Deložirani novinar B. Dežulović, nakon što je deložiran iz lijepe njegove Hrvatske, iz „večne Srpske“ kao kolumnista Nezavisnih novina iz Banjaluke, naravno, našao je svoj dom, a gdje drugo, nego u sarajevskom „Oslobođenju“ i portalu www.radiosarajevo.ba, koji redovno prenosi sve njegove nebuloze, bljuvotine i otpad kojeg on proizvodi. Taj je napisao tekst pod nazivom „Znaš li, kaže, da je Chuck Norris oborio Allaha iz vjeronauka?“ Nisam mogao da vjerujem kada sam pročitao ovaj naslov. Zar neko ovako brutalno može da piše o Bogu, najvećoj svetinji velikog broja ljudi u svijetu! Osim nekolicine, niko se nije odvažio da mu odgovori onako kako zaslužuje. Ali, ostaće zabilježen u povijesti Islamofobije da je među prvima obezvrijedio Božije ime na takav grub, neukusan i primitivan način. Samo se pitam: Jel' stvarno misli da neće biti „oboren“ kada mu „prolazna ocjena“ bude vrednija od svega što je dragi Bog stvorio?

I neki dan naleti na jednog žestokog anonimusa koji zbog svoje seksualne (ne)opredjeljenosti dobiva sve moguće privilegije u tom „konzervativnom“ Sarajevu. Da, dobio je i batine od navijača FK Sarajevo kada se pojavio na „Sarajevo queer bezobrazluku (zvali su ga festivalom)“, da on, ko' bajagi brani nečija prava. On se deklariše kao pisac, publicista, novinar...i šta već nije, ali samo u Sarajevu i njegovoj rodnoj Tuzli. Otišao je i u Zagreb, ali je brzlo deložiran kao i njegov drug Deložirani. Radi se o Emiru Imamoviću „manje poznatom piscu iz Bosne“, kako dotični sam sebe s prvaom naziva. Napisao je jednu bljuvotinu i to nazvao kolumnom „Otvoreno pismo dragom Bogu“, gdje je na jedan perfidan, ružan i do kraja bezobrazan način ismijao Uzvišenog Boga. Pošto mu se daje mogućnost svugdje gdje god može šta lanuti, nisam mogao ostati ravnodušan na strvinu od riječi koje su proizvod njegovog zatrovanog pera.

Samo nekoliko citata: „Dragi dragi Bože, Prije svega oprosti ako te prekidam u nekom važnom poslu, mada ja baš i ne vidim da ti uopće nešto radiš. Možda i zato što ja, da to raščistimo na početku, mislim da ti, ustvari, ne postojiš. Ali dobro, puno ljudi koje znam i koji su mi važni, vjeruje u tebe, pa sam osjetio potrebu da ti se javim i, zašto da ne, uvjerim se da griješim. Mislim, griješim ja u kontinuitetu, ne da mi se, takav sam, živjeti u skladu sa pravilima za koja tvrde da su tvoja. Pošteno da kažem: teretli mi je to. Ako ipak postojiš, naravno da očekujem da barem pročitaš ovo pismo. Uostalom, kažu da ti sve vidiš i sve znaš, pa ćeš, naravno, znati da imaš poruku na Radio Sarajevu.
Dragi dragi Bože, malo je glupo da mi sada idemo u neke dublje rasprave – ipak moram pitati: čitaš li ti neke novine, pratiš li šta se dešava?“ itd.
Ovo je samo jedan mali isječak iz njegovog teksta od kojeg mi se želudac okreće kao loptica u bubnju. Povod za njegovo izlajavanje na ovakav način je navodni dolazak djece iz Iraka na neki odmor na Jadran. Djeca su došla, počela da se kupaju i djevojčice se nisu htjele skidati u kupaće kostime, već su se kupale u odjeći. To je za ovog famoznog, još malo i Nobelovca kako je krenuo, bilo strašno. Zamislite vi to, djevojčice u maramama se kupaju i to je za njega problem svih problema. Pa dobro, ako si navikao da „pariš oči“ gledajuću u tijelo mladih djevojčica, baš mi je drago što su te ove djevojčice iz Iraka razočarale. Ako pak misliš da im neko oduzima njihovo „ljudsko pravo“, onda si to upravo „ti, budući Nobelovcu“, koji ne znaš da je i to ljudsko pravo; kako će se ko obući, kupati, nekupati... Naravno, djevojke i dječaci koji se od malena uče da primijene ajet kojeg si citirao: „O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje“, žele da budu čestiti u svakom pogledu, pa i u njihovom vanjskom izgledu.
Tekst obiluje mahalskim riječima „kontaš?, ko bi dopustio ovakvu zaj....“, što me ne čudi, jer se radi o čovjeku koji mahalanje poistovjećuje s kolumnama i koji vrijeđanje Boga poistovjećuje sa tolerancijom i multikulturalnosti, koji smatra da je pederastija najveće dostignuće savremenog čovjeka...

Zašto su ove teme presudne?
Neki „nezavisni“ novinarčići poput ovog prethodnog se ne libe živjeti i uzimati pare od poreskih obveznika koji nemaju njihovo razmišljanje i koji ne podržavaju njihov angažman. Ubjeđen sam da pola Sarajlija najmanje bi pljunula u lice Kada je vlada KS-a ukinula odluku ministra Suljagića, Emir Imamović, Ahmed Burić i drugi su se toliko „derali“, da bi ih i onaj Kinez na istoku mogao čuti, kako je njihov SDP za kojeg su glasali iznevjerio njihova očekivanja. Naravno, to su bile ishitrene riječi koje je pobio sam ministar Suljagić, koji i ne zna zašto je dao ostavku, po onome što je rekao. Pitali smo se: Ako je odluka vlade KS-a i ministrova odluka, kako je on sam potvrdio u emisiji 99 minuta, u čemu je problem? Ostali su zbuljeni i Emir i Ahmed. Stali su na stranu ministra, a ministar stao na stranu vlade. Naravno, ništa vam nije jasno, a nije ni njima, jer su oni debelo plaćeni da bljuvaju šta im se servira, a da ne znaju ni šta da napišu.

SDP je ponovo angažovao ova prodana pera, dao im prostora na svojim medijima da udaraju po svemu i svačemu i uradio to na način da svi mi to plaćamo dok oni pokradu barem dio onoga što su njihovi prethodnici ukrali. Struja poskupljuje 11 ili 15 % i to nije problem, jer Vlada F BiH u 100 dana donosi odluke koncenzusom! Nije zaustavljen rast nezaposlenih i to nije problem, jer Vlada razgovara i sa jadnim radnicima HB šume. Blizu 200 fotelja u Kantonu Sarajevo je podijeljeno bez ikakvih obrazloženja i to nije problem, jer Vlada F BiH radi izvrsno! Deset mjeseci nakon izbora nemamo vlast na državnom nivou, a i na federalnom je imamo nakaradnu i to prvenstveno zaslugom SDP-a, ali to nije problem, jer SDP se bori za stolice i ravnopravne građane, naravno, samo ukoliko su članovi SDP-a ili neke jadne platformaške struje.

Ovo su suštinski problemi naše zemlje i ti suštinski problemi se zataškavaju ovakvih nebuloznim tekstovima, prilozima, emisijama itd.

Naravno, mi moramo reagovati, jer se radi o našim svetinjama, ali ćemo ubuduće raskrinkavati i širiti sve laži, bljuvotine i podmetanja vladajuće strukture, bez obzira što se radilo, estagfirullah, i o SDP-u.

Jedino sam u dilemi: Koja će sljedeća muslimanska svetinja biti predmet bljuvotina kako bi zataškala kriminal, nerad i nesposobnost sadašnje vlasti?