Nazif HOROZOVIĆ: Ispada da su vjeroučitelji najveći teret budžeta Kantona Sarajevo, a da zapošljavanje raznih Pejovića na mjesta raznih, u zakonu, nepostojećih glasnogovornika ministarstava nije nikakav trošak za kantonalno ministarstvo. Skupocjena auta, neograničeno telefoniranje, finansiranje podobnih nevladinih ogranizacija... sve je to opravdano samo ne i plaća vjeroučiteljima. I pored svega toga zlonamjerno izaziva emocije penzionera i socijalno ugroženih tako da se stiče dojam da bi svima bilo bolje da nema vjeroučitelja na budžetu.

Ne postoji ni jedna zemlja na svijetu u ovom momentu u čijim se medijima i glasilima muslimani tretiraju na gori način kao što je to Bosna i Hercegovina. Tolika hajka, linč, govor mržnje, netolerancija i prostakluk kao od Sarajevskog paš(nj)aluka prema vjeri nije izgovorena i upućena ni u jednoj zemlji. Svi znamo kroz kakve su sve golgote prolazili muslimani nakon terorističkog napada na SAD, oni koji nisu imali nikakve veze sa navodnim počiniocima osim što dijele istu vjeru, ali vjerujem da su ovih petnaestak dana za Bošnjake bili teži od svih dosadašnjih.

Sloboda medija na poseban način
Emisija „Odgovorite ljudima“ ili bolje rečeno „Nagovorite se ljudima“ koja je emitovana u četvrtak, 19.05.2011. je koncipirana da su vjerske zajednice krive za sve probleme u BiH i da je jedini koji te probleme rješava od kako je svijeta ministar obrazovanja i nauke KS-a Emir Suljagić. Prije njega je bila samo diskriminacija, a od kako je on došao počelo je biti med i mlijeko. Gost je bio i Dino Mustafić, režiser. Pitam se šta ima režiser govoriti o Vjeronauci? Drugi put kada budu govorili o poljoprivredi treba da pozovu kustosa muzeja da i on nešto kaže na tu temu, ali podobni uvijek zovu sebi ravne – podobne.

U ovoj emisiji su izrečene takve zamjene teza da ni sami ne mogu otpetljati šta su rekli slijepi i nijemi štovatelji lika i djela Emira Suljagića. Prilog je bio tako koncipiran da je Islamska zajednica i njen poglavar Mustafa ef. Cerić neprijatelj svakom živom biću. Uzeli su tekst kolege Muhameda Velića i pretresali ga na sebi svojtven način i pitali se: Odakle pravo nekome da ovako govori? A kada taj primitivni karikaturista Mirza Ibrahimpašić naslika homofobnu karikaturu gdje su pas i hodža potpuno iste opasnosti za kantonalno ministarstvo, onda je to pravo umjetnika na vlastito izražavanje. Kada Boris Deložirani (deložiran iz Hrvatske i skrasio se u prijestolnicu Islamofobije – Sarajevski paš(nj)aluk) napiše uvredu na račun Uzvišenog Gospodara Allaha, dž.š., i time uvrijedi milijardu i pol muslimana, sa svojim tekstom: „Reisu-l-ulema Chuck ef. Norris: Znaš li, kaže, da je Chuck Norris oborio Allaha iz vjeronauka?“ onda je to sasvim normalno i prihvatljivo književno otkriće... i da ne citiramo više te strašne, homofobične, islamofobične i svakojakake prostakluke koje su prezentovane javnosti ovih dana. I što je najvažnije, nikada nisam gledao ove jadnike da govore u prazno, bez ikakvih argumenata, kao što sam ih gledao ovih dana. I nikada Islamska zajednica nije bila u argumentima toliko moćna kao što je ovih dana.

Bankrot Kantona Sarajevo zbog vjeroučitelja
Drugi gost pomenute emisije je bio anonimni Adnan Huskić, predstavnik, bh javnosti nepoznate, fondacije Friedrich Naumann, koja očito radi neke „više“ stvari i nema je na „terenu“, kao i većina tih organizacija potpisnica famozne izjave protiv reisul uleme. Ili se i u nju uhljebljavaju dušebrižnici djece koja ne idu na vjeronauku.

On je na jedan izuzetno bezobrazan način bukvalno rekao: Vjeroučiteljske plaće se „otkidaju“ od penzionera i socijalno ugroženih!!! Nevjerovatno koja drskost i bezobrazluk. Pa, anonimusu jadni, zar na Vjeronauku u KS-u i po statistikama Vlade ne ide oko 90 % djece? Zar i njihovi roditelji, uključujući i vjeroučitelje, ne plaćaju porez državi? Zar i njima država ne treba obezbjediti ono što po svim zakonima zaslužuju? Zar ministrovo auto, sekretarice, telefon... i takvih desetak ministara u vladi nije više od dva miliona? I to je sasvim normalno, a nije normalno da se vjeroučitelji finansiranju iz budžeta. Provjeri koliki je ministrov finansijski kod? U prosjeku je to nekih 100.000 KM. Zašto? Za ministrove namjene!

Ispada da su vjeroučitelji najveći teret budžeta Kantona Sarajevo, a da zapošljavanje raznih Pejovića na mjesta raznih, u zakonu, nepostojećih glasnogovornika ministarstava nije nikakav trošak za kantonalno ministarstvo. Skupocjena auta, neograničeno telefoniranje, finansiranje podobnih nevladinih ogranizacija... sve je to opravdano samo ne i plaća vjeroučiteljima.
I pored svega toga zlonamjerno izaziva emocije penzionera i socijalno ugroženih tako da se stiče dojam da bi svima bilo bolje da nema vjeroučitelja na budžetu.

I onda se postavlja pitanje: pa ko bi finansirao te nastavnike i nakon što ocjena ne bi ulazila u prosjek? To znači da se ipak iza brda valja puno toga što samo slijepac ne može da vidi, a to je očito ukidanje Vjeronauke!

Islamska zajednica neka radi ministrov posao
Gost pomenute emisije je bila i Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za BiH kojoj je ministar Suljević opsesija do te mjere da ga citira sa posebnim oduševljenjem. Citirala je ministrovu izjavu da ne može vlast obezbjediti sve što traže vjerske zajednice bez protusluge.
Vjerske zajednice su izradile Nastavne planove i programe, pripremile udžbenike, iškolovali kadar koji predaje Vjeronauku i redovno vrše internu kontrolu, te razne seminare za edukaciju vjeroučitelja... i šta još treba? Treba da plate ministru i unajmljivanje prostora škola, možda?

Neke besmislice OSCE-ovog dopisa
Dotična gospođa je u ruci držala, za nu, svete spise OSCE-a u kojima stoji direktiva ministrima obrazovanja svih nivoa vlasti da ukinu diskriminaciju prema djeci koja ne idu na vjeronauku. Svako iole pismen koji pročita dopis OSCE-a može zakljuiti sljedeće:
1. Dopisi OSCE-a nisu zakon! Je li OSCE mjerodavan da diktira i naređuje ili da savjetuje i pruža pomoć organima vlasti i drugima. U njegovom opisu posla na zvaničnoj web stranici stoji da se ipak radi o ovome drugome.
2. OSCE sugerira ministrima da iznađu alternativni predmet za Vjeronauku, što apsolutno podržavaju i vjerske zajednice i svi normalni ljudi. Suljagić nije želio ispoštovati ovaj dio u kojem OSCE „nalaže“ da se iznađe alternativni predmet. Suljagić je rekao: „Za to nema para.“
3. U OSCE-ovoj preporuci stoji da učenik koji ide na Vjeronauku i bude kandidat za učenika generacije, njegova prednost ne bi trebala biti to što je išao na Vjeronauku. Molim vas lijepo, paradoksalno je da ovo neko napiše i ostane pri pameti. Zamislite kandidata za učenika generacije kojeg bi Vjeronauka „progurala“ da postane učenik generacije. Ako je Vjeronauka predmet kao i svaki drugi, učenik generacije nema potrebe da se posebno ističe da je pohađao Vjeronauku. Kao kada bi se nekome kandidatu za učenika generacije dala prednost jer ima odličnu ocjenu iz Matematike, ili Hisatorije, ili nekog drugog predmeta. Međutim, ako Vjeronauku ne doživljavaju jednako sa ostalim predmetima zar nije i to diskriminirajuće da se Vjeronauka ističe kao nešto potpuno nebitno, čak manje vrijednije i od samih sekcija. Onaj ko je uključen u sistem obrazovanja zna da kada se bira učenik generacije da mu dobro dođu aktivnosti u svim sekcija u kojima je bio aktivan i da ima prednost učenik koji je išao na sekcije, a ima odličan uspjeh, nad učenikom koji nije išao na sekcije, a ima iste ocjene kao i njegov konkurent. Nebuloza i traženje dlake u jajetu.
4. OSCE nigdje ne poziva vjerske zajednice da odlučuju i da uzvrate ministarstvu neku protuuslugu, niti proziva vjerske zajednice da moraju biti sufinansijeri onoga što je zakon propisao.

Međutim, cijelu emisiju su ovo troje Suljagićevih mušketira stavljalo odgovornost na vjerske zajednice, a ne na ministrovu izjavu da „zato nema para“.
Ne govori se ni o tome u čemu će ministrova odluka promijeniti kod učenika koji ne slušaju Vjeronauku u kontekstu „čekanja u hodnicima“? Da, čekat će, ali sada će im možda samo biti drago da nisu više diskriminirana (parodija).

Ex-Hayatovica postala Hadžemovka
I na kraju, ne mogu se načuditi da je „Hadžem – metoda“ nevjerovatno uzela maha kod ljudi koji sve svoje što vrijedi dadoše za slavu i još ponešto. Novinarka Elma Kazagić, kada je bila na Hayat tv je bila veoma odmjerena, izuzetno profesionalna novinarka. Pamtim je sa kojim žarom je izvještavala sa demonstracija palestinske dijaspore u Sarajevu protiv Izraelske agresije na Gazu. Međutim, dres je promijenila i odmah počela igrati drugačijom igrom. Muftiju Zukorlića samo što nije pljunula, koliko je bila „ljubazna“, a vođenje ove emisije o Vjeronauci je bilo za udžebenike o cinizmu, neprofesionalizmu i pristrasnosti... što se osjetilo i na tonu postavljanja pitanja. Možete li zamisliti da voditeljica emisije cijelih sat vremena nije postavila ni jedno ozbiljno pitanje onima koji su govorili u korist ministra Suljagića, tj. ni u jednom pitanju ili konstataciji (jer često uzima sebi za pravo da konstatuje i ono što niko rekao nije) nije zastupala onu stranu koja se ne slaže sa ministrom, a to je 90 % roditelja čija djeca idu na Vjeronauku i više od 60% državljana BiH koji se ne slažu sa ministrovom odlukom i podržavaju Vjeronauku.

I tako bih sugerisao sestri Elmi da sebi predije ime u Hadžema, pa tako da i slikom i prilikom liči na svoga mentora Hadžema Hajdarevića sa kojim se slaže u tome da je princip „ima li mene tu?“, a da je sve ostalo nijansa!
Trojici ostalih učesnika u emisiji sve pohvale, prije svega, za kulturu dijaloga i dostojanstvo!