Alija Krdžić iz okoline Srebrenice ima 11-oro djece. Nisu sva njegova. Supruga mu je umrla u izbjeglištvu. Novu suprugu Samiru upoznao je u izbjeglištvu. Njen muž, s kojim je imala djecu, nestao je padom Srebrenice.

Poslije sklapanja braka vratili su se u selo i imaju nekoliko zajedničke djece. O svima - i Samirinim iz prvog braka i Alijinoj djeci, kao i o zajedničkoj, vode veliku brigu.

U 45 godina života, Alija se ženio tri puta. Od jedanaestoro djece što je kao jedan fudbalski tim, najstariji je Admir sa 25 godina. Najmlađi je prvačić Sadet.

Alija kaže da mu je najteže bilo kada je razmijenjen iz logora došao u Tuzlu i razveo se od supruge. Četvero djece ostalo je kod njega.


Alija i Samira ispred kuće u Srebrenici
Da bi djeci obezbijedio uslove za život, ponovo se oženio i dobio dvoje djece. Nedugo potom supruga mu je umrla i sada je trebalo zbrinuti svu dječicu.

„Nismo mogli da živimo, pa sam se oženio drugom ženom s kojom imam dvoje djece koji žive sa mnom. Žena mi je ta umrla. Poslije toga sam oženio ovu ženu što sad živi sa mnom. Sa njom imam troje djece“, priča Alija.

„Bila sam udata prije rata. Imam dvoje djece iz prvog braka. Muž mi je tokom rata poginuo. Poslije sam se ponovo udala. Imam opet s mojim mužem Alijom troje djece. Živimo na Osmačama. Osma godina kako smo se vratili. Imamo sad trenutno kod sebe šestero djece. Svi nam idu, hvala Bogu, u školu - od prvog do drugog srednje“, kaže Samira.

Bez obzira što su im majke različite, djeca se slažu i nema nikakvih razlika među njima. Alija i Samira svima poklanjaju jednaku pažnju.

„Kod nas je nevezano da li to bila djeca iz njezinog prvog braka ili djeca moja od žene koja mi je umrla. Imam djecu i iz prvog braka isto koja se slažu i vole, tako da kod nas apsolutno nema razlike čije je dijete. Sva su nam djeca ista - kao da smo ih sve zajedno izrodili“, kaže Alija.

„Njegova djeca iz prvog braka dolaze i vole me isto kao da sam ih ja rodila. Tako i ja njih cijenim i poštujem i prihvatila sam ih. Kako sam mog Aliju prihvatila da ga volim, tako volim i njegovu djecu, odnosno svu našu djecu“, priča Samira.

Emina, Sanel i Sadet su zajednička Alijina i Samirina djeca. Idu u školu na Osmačama:

„Imam puno braće i imam jednu sestru što mi je udata. Slažemo se dobro i živimo i svi se volimo.“
„Imam puno braće i sestre dvije. Živimo dobro i slažemo se.“
„Imam puno braće i sestre i volim ih. Imam puno i cuka - volim i njih.“

Admir, Almir, Azmir i Selma sada su u Americi i malo se brinu o roditeljima. Još uvijek, Alija, kako kaže, više se brine o njima.

Seoski život je lijep, ali težak. Ova višečlana porodica, koja će se možda i proširiti, nema velika primanja, ali uspijeva preživjeti.