Progovorio Karadžićev pajdaš: Koljibarda

Prof. Dr. Novak Kilibarda, za koga ugledni bosanskohercegovački pjesnik Marko Vešović kaže da je "crnogorski Šešelj", nazvao je najvećeg crnogorskog pjesnika Njegoša "teškim antiislamistom".

On je gostujući u jednoj emisiji crnogorske IN Televizije okarakterisao Njegoša kao teškog "antiislamistu i antiturčina" citirajući Njegoša koji je za Islam napisao: "kugo ljudska, da te Bog ubije!".

"Nema antiislamskijeg pisca na planeti nego što je Njegoš."- izjavio je Kilibarda.

"To Njegoševo antiturstvo i antiislam bili su veoma pozitivna kategorija u vrijeme kada se Crna Gora bori da dođe do samostalnosti i slobode. Ali ne možemo ostajati mi u oblacima te magle." – nastavio je dr. Kilibarda navodeći da je sva negativnost "Gorskog vijenca" izašla na vidjelo nakon Berlinskog kongresa i nakon 1912. godine kada Crnogorci inspirisani parolama iz "Gorskog vijenca" vrše stravične zločine nad muslimanima u Crnoj Gori, navodeći primjer za to genocid nad Bošnjacima Šahovića 1924. godine.



Ko je Novak Kilibarda?
Sigurno će svako pomisliti da Crnogorac koji javno u sred Crne Gore smogne snage za Njegoša reći nešto što u očima crnogoraca i nije baš pozitivno, i koji za "vrhunsko djelo crnogorske narodne poezije" kaže da je pozivalo na ubijanje muslimana u Crnoj Gori, jeste onaj koji je cijelog svoga života držao ovu ISTINU u prsima, ali mu je vrijeme tek sad bilo pogodno da tu ISTINU izbaci iz sebe.

Ako još pogledamo u biografiju ovog čovjeka od 1996. kada sa svojom strankom (Narodna stranka) daje podršku Đukanoviću, tadašnjem velikom protivniku Miloševičevog jednoumlja otjelovljenog u Momira Bulatovića, pomislićemo da je Novak Kilibarda "vječiti" borac za slobodu i prava građana.

Dr. Kilibarda se pojavio 11. jula 2001. na komemoraciji u Potočarima gde je, glumio mirotvorca, zaboravljajući očigledno svoju ulogu u ratnim danima na prostoru bivše Jugoslavije.

Prije 1996. godine Dr. Novak Kilibarda je bio tvrdi nacionalista koji je na dan Sv. Vasilija Ostroškog, 12. maja 1990. osnovao je Narodnu stranku (supervizor stranke bio je mitropolit Amfilohije Radović) na čijem čelu je ostao sve do 2000. godine, kada se sjetio da je tu stranku osnovala zapravo Služba državne bezbjednosti.

Kao spiritus movens srpskog nacionalističkog projekta na tlu Crne Gore, dr Kilibarda je učestvovao u podizanju šovinističke klime, nastupajući na mitinzima, zajedno sa Radovanom Karadžićem. Iako danas poriče da je ikada držao zapaljive govore, svjedoci navode da je poslje njegovih veličanja Karadžića i Martića, na mitingu pred crkvom Svetog Đorđa ispod Gorice, masa skandirala u glas: „Ko je drugi, ja sam prvi da pijemo turske krvi!“

Ranih devedesetih godina, na meti mu je bila muslimanska manjina, mada nije zaostajao ni u akcijama na dubrovačkom ratištu, gdje je sa svojim stranačkim funkcionerima osnivao Dubrovačku Republiku (trebalo je da liči na „savremeni jadranski Hong Kong gdje bismo ostavljali pare, trgovali i vodili ljubav“).

Kilibardina NS bila je 1992. najjača stranka poslje DPS i baš kao i Šešeljeva SRS predstavljala je "protezu parlamentarne demokratije".

Dr Kilibarda je nosilac Ordena Njegoša, kojim ga je odlikovao Radovan Karadžić.

Nosilac Ordena Njegoša prije samo nekoliko dana pljuvao je javno na Njegoša, ali ništa to nije čudno. Dr. Kilibarda je čovjek koji u jednom danu "presvuče nekoliko odijela", pa je za njega Mirko Kovač jednom prilikom rekao da je on "prevrtljivim čovjek s kojim se ni u crkvu ne ide“.