Kuća u kojoj sada žive Hasankovići Ako Bog da se konačno uselim u novu kuću, kaže osamdesetogodišnja nane Rabija. Šerif ispred nove kuće: „Nisam se pokajao Boga mi, da sam se bogdom ranije vratio, milina je ovdje, ništa bez svoga.

Na području opštine Srebrenica ima još porodica koje žive u mraku. Kad se tome doda da neke od njih nemaju ni vodu ni puta do kuće, onda je problem još složeniji. Šerif Hasanković nema ništa od toga, pa čak nema ni kuće!

Vratio se sa majkom i kćerkom u selo Đogaze iznad Potočara 2008. godine. Smjestili su se u porušenu kuću koja još uvijek nema ni krova, a ono malo preostalih zidova izrešetano je gelerima granata. Dugo se Šerif obraćao nadležnim institucijama da dobije donaciju za obnovu kuće, ali malo je bilo koristi. Konačno, potkraj prošle godine, uz pomoć donacije Vlade Tuzlanskog kantona i načelnika Općine Bihać, izgradio je kuću na svom imanju koja još nije useljiva jer nije u potpunosti završena - nije priključena struja, a nema ni vode.

„Jedva sam čekao da imam krov nad glavom. Evo, dobio sam ga, gledam u njega svaki dan, ali nisam se uselio u novu kuću. Još živim u staroj kući, koja je takoše bez struje i vode. Mogu da se zahvalim Vladi TK i Hamdiji Lipovači, načelniku Opštine Bihać, koji su mi pomogli. Lipovača mi je poslao 5. 000 KM da uredim put do kuće i da nabavim nešto materijala za kuću, kaže Šerif.
Za Šerifa veći je problem što sada ima kuću, gleda u nju svaki dan, ali ne može unutra.

„Nikakve nade nemam, Boga mi. Tražili smo tu struju, mjerili koliko treba bandera ... Evo, dalekovod prolazi pored moje kuće, a ja ne mogu da dobijem struju. Sve obećavaju dobićeš nalog i danas čekam, ali ništa. Mučimo se ovdje majka stara, dijete malo. Vodu nosim odozdo iz potoka - ima kilometar i po preko šume. Dijete moram u školu odvesti, puta nemam malo je nešto urađeno, ali kad je mokro, moramo da idemo okolo. Haos. Ne znam više kome da se obratim da mi malo pomogne da bi se u tu kuću uselio dok je mati živa. Njoj je 80 godina i jedna čeka da uđe u novu kuću, da se obrahati. Isto želi i mala Jasminka koja ide u sedmi razred osnovne škole, kazuje Šerif.

Šerif se za pomoć obraćao i nadležnima u Općini Srebrenica, ali bezuspješno.
„Ja odem na jedna vrata, oni me pošalju na druga, odem na druga pošalju me na treća. I tako obilazim po opštini dok mi se ne zavrti u glavi i ne znam na koja vrata i izađem.
Šerif izdržava porodicu od 50 KM koje dobije kao invalidninu! Sa njim je bolesna osamdesetogodišnja majka Rabija koja kaže:
„Ako Bog da se konačno uselim u novu kuću. Nada se majka, jedva smo dočekali da imamo novu kuću, ali nam je ona sada veliki teret.
Novoj kući raduje se i Šerifova kćerka koja svakodnevno pješači do škole u Bratuncu
„Evo nama nove kuće, ali ne znam što ne možemo još da se uselimo. Imam kuću kao i ostala djeca... Imaću i svoju sobu... Babo će mi kupiti sto i stolicu, pa da zadaću više ne pišem na podu...

Ipak, Hasankovići su optimisti, nadaju se da će ovog ljeta useliti u svoju kuću i drago im je što su konačno svoji na svome.
„Nisam se pokajao Boga mi, da sam se bogdom ranije vratio, milina je ovdje, ništa bez svoga.

Patnja porodice Hasanković iz Potočara se nastavlja. Na njihove probleme se niko ne osvrće, a teška ekonomska situacija u kojoj se nalaze ovi ljudi opominje nadležne da se povede više računa o povratnicima.
Da glumi u western filmovima, Šerif bi imao značku i određene ovlasti, kao i svaki drugi šerif. Niti ima značku, niti ovlasti i zato je suočen sa brojnim problemima. Sam ih ne može riješiti.

Čitaoci i prijatelji Bošnjaci.Net se uvijek uključe kada zatreba da se pomogne kojima je najpotrebnije, zato ih pozivamo da i ovog puta postupe na isti način. Zajednički i složno pomozimo srebreničkim povratnicima, Šerifu i njegovoj porodici da makar djelimično riješe probleme.

Za uplatu sredstava obratite se koordnatorima hadži Ruždiji Lukoviću (1917 939 0418), Harunu Pejčinoviću (1646 302 3953) ili na e-mail [email protected]

Akcija je otvorena do kraja maja mjeseca.