Jedan od pokretača inicijative za formiranje Pokreta za autonomiju Sandžaka, Almir Mehonić je za "Vijesti" kazao da Zukorlićeva inicijativa ima njihovu punu podršku, ali da ljudi okupljeni oko pokreta nisu direktno vezani za Islamsku zajednicu, već da su u pitanju razni intelektualci koji nijesu samo iz Sandžaka i nijesu samo Bošnjaci.

POKRET ZA AUTONOMIJU SANDŽAKA pružiće podršku svim organizacijama i institucijama koje budu na ovom političkom kursu, zalažući se za demokratske i miroljubive metode za ostvarivanje ovoga cilja.
Ovom prilikom pozivamo sve misleće ljude, intelektualce iz reda bošnjačkog, srpskog i crnogorskog naroda, sve koji osjećaju važnost trenutka, da nam se priključe u ovoj humanoj, pravednoj i demokratskoj borbi za riješavanjem statusa Sandžaka na evropskim principima autonomija historijskih pokrajina.

„Odlučno odbacujemo sve špekulacije i insinuacije o navodnim tajnim sporazumima i dogovorima sa DPS-om. Sve što je potpisano u predreferendumskom sporazumu urađeno je transparentno i u interesu države Crne Gore, bošnjačkog naroda i saradnje dviju partija suverenističkog bloka“, kaže se u saopštenju.
Tendeciozna iskrivljivanja i slobodna tumačenja odredbe sporazuma vezano za prekograničnu regiju Sandžak od nekih medija, kako se ocjenjuje, sračunati su pokušaji da se ovo područje učini nestabilnom zonom.

Prirodno je da kao kooperativan faktor stabilnosti Crne Gore, očekujemo da se pitanje Sandžaka kao prekogranične regije rješava uz podršku Crne Gore u demokratskom ambijentu. BS po ovom pitanju ne želi ishitreno da deluje, jer je proces demokratskog ozdravljenja Balkana neophodan uslov stvaranja Sandžaka kao prekogranične regije – ocijenio je Kalač.

Uprava policije saopštila je juče da zaključci Kolegijuma UP, aktivnosti njenih operativnih struktura i stavovi izneseni u saopštenju nijesu usmjereni protiv bošnjačkog naroda. U policiji tvrde da su na sastanku Kolegijuma u Rožajama tretirana bezbjednosna problematika i da niko nije pominjao Bošnjake.

“U tom sporazumu Sandžak je jasno definisan kao prekogranična regija i to je bio ključni razlog i garancija Bošnjacima iz Sandžaka da je suverena Crna Gora moguća a da se istovremeno sačuva Sandžak. Bez Sandžaka Bošnjaci nikada ne bi podržali Crnu Goru, a bez toga ona danas ne bi bila ono što jeste”, bile su tada Kalačeve riječi.

Ukazujemo ministarstvu za ljudska i manjiska prava da odgovorno pristupi rješavanju problema konstituisanja nacionalnog vijeća nacionalnih manjina kao krovne instutucije za nacionalne manjine (u ovom slučaju bošnjačke nacionalne manjine), ali isto tako ih upozoravamo na nepoštivanje zakona o dvojezičnosti u državnom sistemu u opštinama u kojima je zadovoljen procenat prisutnosti nacionalne manjine, također vezano za pripadnike bošnjačke nacionalne manjine.

Evropska komisija (EK) će Srbiji u izvještaju o napretku na putu ka Evropskoj uniji (EU) između ostalog zamjeriti blokiranje Kosova u ekonomskim organizacijama, na problemima u Sandžaku, kao i na opstrukciji rada Agencije za borbu protiv korupcije, izjavio je izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Srbiju Jelko Kacin.

Događanja u Srbiji i Sandžaku trebaju zabrinuti svakog čestitog i iskrenog čovjeka, a posebno Bošnjake i njihove institucije koji zbog bliske prošlosti, ali i događanja u BiH ne bi smjeli da šute ili pak ostati skršetnih ruku”, - rekao je mr. Halitović.
On je za razloge posjete Washingtonu naglasio: “Poznato je već da Bošnjačko-američko Savjetodavno vijeće za BiH uz Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike već dugi niz godina uspješno djeluju na ovom kontinentu štiteći vitalne interese našeg naroda. Stoga i cilj moje posjete Washingtonu jeste susret sa čelništvom...

“Primjena Evropske povelje o lokalnoj samoupravi u dijelu najvećih standarda kao uslov ravnomjernog razvoja Crne Gore. U tom kontekstu, Sandžak vidimo kao multietničku, multikonfesionalnu i multikulturnu prekograničnu regiju, sa transparentnom granicom, koja bi bila most spajanja a ne zid razdvajanja Srbije i Crne Gore“, dio je teksta sporazuma koji su krajem marta 2006. godine potpisali lideri BS-a i DPS-a, Rafet Husović i Milo Đukanović.

Cilj Odbora je davanje pune i višeslojne podrške borbi Bošnjaka u Sandžaku na putu ostvarivanja pune slobode i svih individualnih i kolektivnih prava, a protiv sve učestalije diskriminacije nad Bošnjacima na vjerskoj i etničkoj osnovi.

“I to je bio ključni razlog i garancija Bošnjacima iz Sandžaka da je suverena Crna Gora moguća, a da se istovremeno sačuva Sandžak. Bez Sandžaka, Bošnjaci nikada ne bi podržali suverenu Crnu Goru, a bez toga ona danas ne bi bila to što jeste, kazao je Kalač “Vijestima”...
Kalač naglašava da prekogranična regija “svakako podrazumjeva autonomiju dijela Sandžaka u Crnoj Gori i autonomija srbijanskog dijela Sandžaka, na osnovu međudržavnog sporazuma Crne Gore i Srbije, sa najmanje jednom zajedničkom institucijom tipa vijeća”:

Odgovarajući na pitanje na koji način Vojska prati dešavanja u Sandžaku i na jugu Srbije, ministar vojni je rekao je:

“I u Sandžaku i na jugu prisutni smo.”

Iz ovih „uvijenih“ riječi ministra Šutanovca se vrlo lahko da primjetiti da on tješi “uplašeni srpski narod” time što Srbija ima jaku vojsku i ako bude trebalo ona će reagovati u Sandžaku.

Možda su ovi «naši» današnji poltroni i uspjeli da nađu sebi neku moralnu utjehu za njihovo nečasno ponašanje, kako bi umirili svoju savjest, ali se ujedno bojim da ukoliko takvi izađu iz ovog sukoba kao pobjednici i namjetnu se kao lideri našem narodu, te dođu na čelo naših obrazovnih institucija i na njima se zadrže, da će proizvjesti čitavu novu generaciju ulizica i poltrona (možda najbolji dokaz ovoj tvrdnji - da poltron proizvodi poltrona, je djelovanje Jusufspahića u Beogradu...

Dvadeset godina od početka raspada SFRJ i ratova koji su vođeni na ovim prostorima i „prividnom miru“ koji je trajao u Sandžaku, bošnjački političari su samo prevelikim zalogajem, pokazali da u tom razdoblju nisi imali realni politički potencijal za rješenja u budućnosti, a danas smo svjedoci toga. Činjenice govore da su zahtjevi za autonomiju Sandžaka prevashodno bili jednonacionalni i jednostranački, jer pluralizma u to vrijeme u Sandžaku nije bilo, i da su u startu bili odbijeni od strane zvaničnog Beogada i Podgorice.

Prema pouzdanim podacima koje smo dobili od naših sugovornika, Šijaković je u Beograd, u Ministarstvo vjera upućen od strane kapetana OZNE Ljube Tadića, sada akademika i jednog od autora Memoranduma SANU, za stvaranje Velike Srbije. Ta veza je došla preko Nikšića jer je kapetan OZNE rodom iz Pive, a veliki je prijatelj Amfilohija Radovića, crnogorsko-primorskog mitropolita. Tadić je dugo vremena lobirao za Amfilohija, i u Nikšiću je pronašao pogodnog nacionalistu, preko kojeg je želio da Amfilohije zamijeni njegovu svetlodt patrijarha Pavla.

Pospješiće ga evropske integracije tokom kojih će ljudi još više imati slobode da slobodno razmišljaju i govore. Takođe, na izmaku je generacija odrasla u komunizmu, prevaspitana da ćuti i trpi. Ove koje dolaze će se kad tad zapitati da li su i zašto Srbi i Crnogorci bolji od njih, pa mogu da imaju nezavisne države i pola Bosne. Hoće i sjeverno Kosovo, a Bošnjaci imaju samo četvrtinu Bosne i ništa. Izuzmimo politiku, svaki slobodan čovjek kojem ne visi pendrek nad glavom će tako da zaključi. To je nešto što će da proizvodi nezadovoljstvo, a ono proizvodi zategnutost, a to nam ne treba. Zato treba sjesti i razgovarati.

Na ovaj način, on kao i Rastoder i ini plaćenici vlada Crne Gore i Srbije pucaju na Sandžak i pridružuju se Miloševiću i njegovim sljedbenicima, posebno Đukanoviću, koji su napravili Srebrenicu i druge zločine u Bosni i Sandžaku. Zato, bolje bi bilo, da dr Filandra spašava Bosnu od Dodika, kao i novinar R.Rastoder, da spašava Bihor od Đukanovića, nego što se nepozvani miješaju u sandžačko pitanje!

Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka je jula mjeseca 1993. godine usvojilo Memorandum za specijalni status Sasndžaka. Ovaj dokument je upućen Vladi SRJ i Parlamentima Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Izuzimajući legitimne organe BiH, ovaj dokument je bio od strane Beograda i Podgorice, bačen u korpama za otpatke i nije dozvoljena nikakva rasprava, već je protagoniste u montiranim procesima uputio na višegodišnju robiju, čije oslobađanje uprkos međunarodnim zahtjevima nije došlo ni poslje 18 godina.

Zalaganje za autonomnost Sandžaka nije bez korijena i argumenata. Valjda je i to jedan od razloga ovako burne antisandžačke histerije u kojoj se protagonisti jedne sasvim legalne evropske ideje anatemišu, proglašavaju secesionistima, teroristima, ratnohuškačima. Međutim, ni to nije novo za Sandžak i Bošnjake. Kada je davne 1917. godine donijeta poznata Sjenička deklaracija u kojoj je zbog specifičnog historijskog trenutka traženo rješavanje pitanja Sandžaka, odnosno uvažavanja njegove specifičnosti i bliskosti sa Bosnom i Hercegovinom, sandžački prvaci, potpisnici ove deklaracije su na još teži način predstavljani u javnosti Srbije.

Velika je istina da Bošnjaci Sandžaka nikad se neće pomiriti sa činjenicom da moraju živjeti odvojeni, i to neka je na znanje, ne samo državama, Srbiji i Crnoj Gori, nego i marionetama tipa Džavida Šabovića i Šerba Rastodera, te da nikad nije ništa zaokruženo. Zaokružena je bila Jugoslavija, više je nema. Zaukružene su bile velike imperije, da ih ne nabrajamo, više ih nema.

“Nije moglo ni Njegoševom genocidnom pričom, nasilnim pokrštavanjem, genocidom u Šahovićima, ubijanjem u Drugom svetskom ratu, nedavno u Bukovici, pa sve do hapšenja bošnjačkih političara južnog dijela Sandžaka, nedugo poslije sprovedenog referenduma o autonomiji Sandžaka 1991. godine”, tvrdi Suljević, bliski saradnik muftije Muamera Zukorlića čija je lista pobijedila na nedavnim izborima za Bošnjački nacionalni savjet u Srbiji.

“Sandžak nije srpska niti crnogorska kolonija, on pripada građanima Sandžaka i u budućnosti se ništa ne može rješavati mimo njihove volje, a kakav Sandžak građani žele, rekli su na referendumu u oktobru 1991. godine, kada se od oko 68 odsto glasača koji su iskoristili biračko pravo, njih oko 98 odsto izjasnilo za autonomiju Sandžaka”, naglasio je Suljević.